Put čišćenja 62. dio -Pozitivni vidik kršćanskog života i oživljavajuće djelovanje božje milosti

Duhovni život je život u Duhu Svetome, a to znači da je Duh Sveti prisutan i djelatan u
kršćanskom životu od početka, tj. od krštenja kada ga Bog daruje duši pa kroz čišćenje i
prosvjetljenje do vrhunaca svetosti i mistike kada Duh u duši, koja je oslobođena od zapreka,
pokazuje svu veličinu i ljepotu djelovanja u duhovnom životu. Teološko razmišljanje o Duhu
Svetome smo već izložili u drugom poglavlju, a sada ćemo ukazati na ulogu Duha Svetoga u
duhovnom životu. Da bi vjernik mogao upoznati Božju ljubav, treba vjerovati u Isusa Krista i biti
otvoren djelovanju Duha Svetoga. Sv. Ljudevit je s bolom u duši u svom misionarskom iskustvu
susretao ljude koji odbacuju vjeru i ostaju zatvoreni djelovanju Duha Svetoga jer su usvojili duh
svijeta protivan Evanđelju. O tom svetac uči:
„Sudovi svijeta su izvrnuti, svijet vjeruje da su luđaci mudri, a mudri bezumnici, da su
bogomoljci luđaci, i kako to čvrsto vjeruje, tako okrutno i odlučuje. Ova zaslijepljenost je ohola i
okrutna, ne želi ono što je tlači, u njegovoj zaglušenosti uzalud ga opominjati, on je, kako je pisano,
nesposoban primiti Duha Svetoga. O začuđujuće li stvari, on ne može primiti nikakvu svjetlost. On
ostaje sve dok ne prođe kao i njegov otac đavao, bezbožan, ohol, skandalozan, slijep, okorio,
nesretan“ (P 29, 28-30).
Samo grješnikovo obraćenje je ponovno rađanje na život u vjeri. Poticaj za prihvaćenje vjere
u Isusa, odbacivanje grijeha i ulazak u duhovni život dolazi od samoga Boga. To je prva milost po
kojoj, ako je duša prihvati i odbaci grijeh, postaje ponovno „pravedna“ pred Bogom i u njoj se
nastanjuje Bog sam, presveto Trojstvo. Ipak u katoličkoj teologiji Božji boravak u duši se na
poseban način pripisuje Duhu Svetome.
Milost Duha Svetoga vjernicima daje Božju pravednost sjedinjujući ih po vjeri i krštenju s
mukom i uskrsnućem Kristovim. Duh Sveti nas čini dionicima Kristova života. Svaki vjernik ima
svoj osobni put u vjeri. Kod nekih se početak osobnog života u vjeri, tj. duhovni život, dogodio
neočekivano kao posebni trenutak početnog obraćenja, a kod drugih gotovo neprimjetno kao proces
osobnog usvajanja kršćanskih vrijednosti koje su baštinili iz tradicije ili obitelji. Sv. Ljudevit u
pjesmi u obliku dijaloga naglašava djelovanje Duha Svetoga u početnoj fazi duhovnog života:
„Duh Sveti: Došla si, o draga dušo koju volim. Ništa ne želiš, već da postanem tvoj
zaručnik. Nogama si gazila zavjete svoga krštenja; anđeli, plačite! O nebesa, potresite se! Je li
potrebno da se ljutiš na me, ako sam dobar? Tvoje zlobno srce je svakodnevno griješilo. Više no
tvoja hladnoća, nadvladana su tvoja protivljenja. Više bi me volio da sam te manje ljubio. Prijatelj:
Duh Sveti nas moli i potiče da mu se vratimo u našoj nutrini, kuca na naša vrata, želi ući. Hoćemo
li, dakle, uvijek činiti suprotno? Njegov glas se čuo u našim pogrješkama, tražio nas je bez
prestanka. Zaručnik je to, zaručnik najnježniji; dopustimo mu ući u našu dušu i prestanimo ga
vrijeđati. Obraćeni i poniženi grješnik: Ah! Sagriješih protiv samoga Boga, prezreo sam svoga
Stvoritelja. Oprosti, oprosti, o uzvišeno dobro, kajem se od svega srca. Napustio sam te, dobri Oče,
gazeći sva tvoja dobročinstva. Umiri, umiri svoju srdžbu, plačući tražim mir. Ne uzvraćaj ratom na
rat, gledaj moje ponizno i raskajano srce. Zaštićen Krvlju Isusa Krista ne bojim se tvoga groma.
Spasitelju, odloži, ostavi oružje. Cijena sam tvoje Krvi, oprosti, oprosti, pogledaj moje suze, odsada
više neću griješiti. Dođi Duše Sveti, Bože vatre, budi ponovno moj zaručnik. Oprosti, oprosti, Bože
moje duše daj da se vratim u tvoju milost. Moli za me Božanska mati, sigurno utočište grješnika.
Oprosti, oprosti! Tvoja molitva može sve pred mojim Spasiteljem. O beskrajno milosrđe, ne odbaci
me o blagi Isuse, o blaga Marijo, ne možete me odbiti“ (P 98, 13-23).
Duh Sveti djeluju u nama snagom naše vjere. Sveti Pavao piše Timoteju da raspiruje u sebi
darove Duha Svetoga koje je primio polaganjem Pavlovih ruku. U drugoj poslanici Timoteju Pavao
ga potiče na vjernost i kaže: “Zato ti pripominjem da raspiriš Božju milost koja je u tebi polaganjem
mojih ruku. Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti” (2 Tim
1,6-7). Mi životom u milosti, molitvom i vjerom raspirujemo, odnosno potičemo darove koje je Duh Sveti položio u našu dušu. To je skriveno blago koje, nažalost, ostaje u mnogim dušama
neupotrebljivo i neaktivirano, jer im nedostaju živa vjera i pouzdana molitva.
Duh Sveti nam otkriva naše grijehe kako bi nas potakao na obraćenje. Ivan na uči kako nas
Duh Sveti uvjerava u grijeh kako bi postali sličniji Kristi (Usp Iv 15,8–11). Dok se sve više
nastojimo živjeti u Božjoj milosti, moliti i oslanjamo na Duha, grijeh gubi snagu u našem životu
(Gal 5,16.18).
Sv. Antun Padovanski upravo to moli da Duh Sveti učini u duši: „Duše Sveti koji si ljubav
Oca i Sina, udostoj se pokriti svojom ljubavlju množinu naših grijeha. Tebi neka je čas i slava u
vijeke vjekova. Ponizno te molimo, Duše Sveti, da poput plemenitog Samaritanca izliješ lijek svoga
milosrđa na rane naše duše. Zavij ih zavojima svoje milosti, stavi naš duh u sedlo posluha, povedi
nas u zaklon obraćenja, povjeri nas straži skrušenosti duha, da dugo ostanemo pod tvojom skrbi da
bismo uz zalog istinske pokore zadobili izgubljeno spasenje. A nakon što ga opet dobijemo, učini
da imamo snage vratiti se putu koji vodi tebi, a s kojega smo skrenuli. Uz tvoju pomoć ti koji s
Ocem i Sinom živiš i kraljuješ jedini Bog u vijeke vjekova…. Duše Sveti koji si ljubav Oca i Sina
udostoj se pokriti svojom ljubavlju mnoštvo naših grijeha. Ognju ljubavi siđi na svakoga od nas i
učini da naš jezik uzmogne ispovjediti grijehe pa da, priznavajući ih bez ikakvog prikrivanja
zavrijedimo život nebeski te da s anđelima pjevamo vječnu hvalu. tebi neka je čast i salva u vijeke
vjekova.“ (Pobožnost Duhu Svetome str.23)
Ritam kršćanskog života ima svoju dinamiku i na tom putu rasta Bog je htio da vjernik ima
mogućnost primiti sakrament punine Duha Svetoga ili svetu potvrdu. Potvrda usavršava krsnu
milost, a po njoj nas Duh Sveti dublje ukorjenjuje u Božje posinstvo te nam pomaže da kršćansku
vjeru svjedočimo riječima i djelima. Montfort kaže: „Sakrament što ga zovemo potvrda, ispunja
čovjekovo srce snagom i pomazanjem. Potvrda daje Duha Svetoga i jača čovjeka da bi postojano
ispovijedao sve što nas vjera uči, pa i u opasnostima za život“ (P 109, 9).
Nažalost, duhovni život nije uvijek linearni put sazrijevanja i uspinjanja do Boga. Čovjek
uza sve što je dobro i lijepo u njegovoj osobi i djelovanju, na putu vjere često kuša vlastita
ograničenja, uviđa svoje slabosti i zle sklonosti, a događaju mu se veći ili manji padovi u grijeh. Sv.
Ljudevit sa Crkvom uči da pad u grijehe sa sobom nosi i bolne posljedice, potpuno gasne ili slabi
milosni život Duha Svetoga: „Smrtnim grijehom uvijek gubimo milost. Čovjek se izlaže nemilosti
pravednog i besmrtnoga Boga. Tako čovjek zaslužuje vječnu kaznu. Laki grijeh slabi milost Duha
Svetoga, a kazna je vremenita“ (P 109, 17). Da bi duhovno rastao, vjernik se treba boriti da ne pada
u grijehe, a na tom putu milosti Božja inicijativa pretječe, pripravlja i potiče slobodan čovjekov
odgovor. Čovjek kod pada u grijeh redovno kuša nemir i nutarnju mučninu. Božja milost koja ga
poziva na povratak Bogu, odgovara najdubljim težnjama ljudske slobode za ljubavlju i mirom. Taj
poziv osim što se kuša u srcu može se dogoditi i preko drugih vjernika. I tu je prisutan i djelatan
Duh Sveti.
Svetac uči: „Jedna jedina riječ gorljive osobe ponekad otvara vrata i dotiče tvrda srca. Srce
taknuto njenim tajnim dodirom odjedanput postaje srce pokajničko. Duh Sveti ulazi u trenutku i mir
je stečen zauvijek“ (P 21, 5).
Dakle, Duh Sveti je Posvetitelj. On posvećuje našu dušu, on od naše nutrine stvara hram
Božji. Kad me Duh Sveti posveti, onda sam ja prikladan da stupim pred lice Božje. Osim toga Duh
Sveti je naš Branitelj. On nas brani od svega što nas želi zarobiti i odvojiti od Boga. Duh Sveti
brani nas od Zloga, tj. od Sotone, najvećeg neprijatelja Božjeg i neprijatelja svih onih koji žele biti
Božji. Ako u nama djeluje Duh Sveti, onda nam ni Sotona ne može ništa. Sv. Ivan apostol jasno
kaže: “Jači je onaj koji je u nama, od onoga koji je u svijetu.” (1 Iv 4,4). U svijetu je Zli koji laže,
ubija i zavodi ljude. A u nama je Duh Sveti, Duh Isusov koji nas brani od Zloga i njegovih
zlokobnih nakana s nama. Nikakve sotonske zamke ni ljudska zloba niti magijska čaranja, gatanja
ni prokletstva ne mogu nam ništa ako smo otvoreni Duhu Svetomu i ako on u nama djeluje. Duh Sveti nas tješi, hrabri i jača svojom snagom od koje ništa nije jače. Mi nismo ni svjesni kakvu snagu
u sebi nosimo.
Sv. Bazilije Veliki moli: „Duše Sveti, Duše dobrote dođi! U tebi ljepota prvotne slika zasja u
duši, po tebi strasti slabe, po tebi se đavli odgone, u tebi se opraštaju grijesi, ti dijeliš darove i
karizme, po tebi se uzdižu srca, ti vodiš slabe za ruku. Duše Sveti, Duše dobrote dođi! U tebi
napredni postaju savršeni, po tebi svi imaju dostatnu milost u tebi je svetost moguća, po tebi se
ostvaruje sud Kristov, u tebi se događa uskrsnuće duhovno, po tebi duša postaje hramom Božjim.
Duše Sveti, Duše dobrote dođi!“ Pobožnost Duhu Svetome str.
Sv. Hildegarda moli: „Plamenu Duha Svetoga tješitelja, životvorni Duše svega stvorenja, Ti
si jedini svet, Ti si izvor svake ljepote. Ti si svet; udostoji se svojom pomasti pomazati skršena srca.
Ti si svet; dahom svetosti liječi duboke rane naših duša. Štite života, nado svih članova Crkve,
zaklone ljepote, spasi blagoslovljene. Zaštiti one, koje je neprijatelj zarobio, oslobodi utamničene,
koje Božja moć, usprkos svemu, hoće spasiti. Po tebi su oblaci gonjeni vjetrom, po tebi iz stijene
ističe izvor žive vode i teku potoci, po tebi se zemlja pokriva zelenilom. Ti vodiš i upravljaš
mudracima, nadahnjuješ mudrost i daruješ radost. Slava tebi, koji si sam Slava i radost života, nada
i čast bez mrlje. Ti, koji daruješ svako svjetlo.“ Pobožnost Duhu Svetome str.
Duh Sveti poučava vjernika. Koristi Sveto pismo i ljude da promijeni naše srce (Iv 14,26;
Rim 8,14; 1 Kor 2,6-14). Pomaže nam da shvatimo istinski smisao Svetog Pisma. On će nas naučiti
što znači Božja Riječ, te kako može biti primijenjena u našem životu. Često puta, takvo poučavanje
Duha Svetoga događa se po čovjeku, uglavnom propovjedniku (Rim 10,14-16) Duh Sveti će nam
pomoći u molitvi (Rim 8,26), osobito ako smo usredotočeni na proslavljanje Krista i na ljubav
prema Njegovom narodu. U tom smislu Duh Sveti otkriva Isusovu volju za nas.
Sv. Grgur iz Nareka moli: „O, moćni Duše, ulij u moju dušu rosu svoje blagosti, preplavi je
puninom svoje milosti. Preori tvrdu zemlju moga srca, da mogu prihvatiti Riječ i donijeti plod.
Samo po tvojoj beskrajnoj mudrosti svi darovi cvatu i sazrijevaju u nama. Ispruži svoju desnicu
nada mnom i ojačaj me po milosti svoga velikoga milosrđa. Rasprši maglu zablude i tamu grijeha iz
moje duše, da mogu odvojiti svoj duh i srce od zemaljskih stvari i podići ih prema Nebu“.
Sv. Toma Akvinski moli: „Duše Sveti, dođi u moju dušu i podaj mi svoj razum, da mogu
upoznati Oca i meditirati riječi evanđelja. Daj mi tvoj žar, da Te, potaknut tvojom Riječi, tražim u
osobama, koje susrećem i događajima današnjeg dana. Daj mi tvoju mudrost, da znam živjeti i
suditi u svjetlu Riječi ono što sam danas proživio. Udijeli mi ustrajnost, da sa strpljenjem dublje
ponirem u poruku Božju, objavljenu u Evanđelju, i da zadobijem svjetlo za život, da ljubim život i
Gospodina Života. Daj mi tvoje pouzdanje, da znam od sada biti u otajstvenom zajedništvu s
Bogom, u iščekivanju da se sjedinim s njim u vječnosti, gdje će Njegova Riječ konačno biti potpuno
objavljena i potpuno ostvarena“.
Duh Sveti nas uvodi u svu istinu o Bogu i o nama samima. On je Duh istine. Svaki put kad
imamo hrabrosti živjeti u istini, Duh Sveti ostaje u nama. Duh Sveti unosi Božji mir u našu dušu.
Uskrsli Krist je pozdravljao svoje učenike riječima: “Mir vama“ (Iv 20,19). Taj mir nije od ovoga
svijeta. Samo Duh Sveti može umiriti ljudsko srce i udijeliti mu Kristov mir. Plod takvog mira
duboka je radost koja prožima srce koje je u miru s Bogom. Duh Sveti je ljubav koja povezuje Oca i
Sina. On stvara zajedništvo i među ljudima. Duh Sveti liječi srca slomljena i opet spaja u jedno srca
rastavljena. On nas uvodi u zajedništvo s Bogom i s Kristom, uvodi nas dakle u zajedništvo ljubavi
za kojom čezne ljudsko srce.
Bl. Mirjam od raspetoga moli: „Duše sveti! Izvore mira i svjetla: dođi me prosvijetliti!
Gladna sam: dođi me nahraniti! Žedna sam: dođi me napojiti! Slijepa sam: dođi da progledam!
siromašna sam: dođi me obogatiti! Neznajuća sam: dođi me poučiti! Dođi, moja utjeho! Dođi, moja
radosti! Dođi, moj mire, moja snago, moje svjetlo! Duše Sveti, tebi se predajem! Duše Sveti,
prosvijetli me! Ljubavi Božja, sažgaj me! Na pravi put vodi me! Marijo, Majko moja, pogledaj me!
S Isusom blagoslovi me! Od svakoga zla, od svake prijevare, od svake opasnosti, očuvaj me!“
Duboki mir u duši, plod Duha Svetoga, se gubi samo grijehom. Svi su vjernici pozvani ne
samo odbaciti grijeh, nego i na puninu kršćanskog života i savršenstvo u ljubavi. I upravo na tom
putu duhovnog rasta duša prolazi kroz čišćenja i sazrijevanja. Napredak u duhovnom životu je plod
djelovanja milosti i ljudske suradnje. Na poticaj Duha Svetoga vjernik može sebi, a i drugima u
smislu vjerne suradnje zaslužiti sve milosti koje su korisne za postizanje savršenstva i svetosti.213
Sv. Ljudevit taj napor vjernika na putu duhovnoga rasta povezuje s pojmom križa i naglašava
djelanu prisutnost Duha Svetoga koji vodi, čisti, oblikuje i preobražava dušu:
„Vi dobro znate, prijatelji moji, da ste hram Duha Svetoga (usp. 1 Kor 6, 19). Jednom će i
vas Gospodin, Bog ljubavi, upotrijebiti kao živo kamenje za gradnju nebeskoga Jeruzalema (usp.
Otk 21, 2). Budite, dakle, pripravni za života biti odrezani, obrađeni i izvajani čekićem križa da ne
ostanete neobrađeno kamenje, kamenje koje ne služi ničemu, bezvrijedno je i baca se daleko.
Čuvajte se da se ne opirete kladivu koje vas teše, pazite na ruku koja vas okreće i na dlijeto kojim
vas vaja. Možda ovaj ljubazni i okretni majstor iz vas želi isklesati jedan od prvih kamena temeljaca
za svoju vječnu građevinu, ili jedan od najljepših kipova u svom nebeskom hramu. On, jer vas ljubi,
iskusan je i zna što radi; dopustite mu neka radi po miloj volji. On udara sigurno i s ljubavlju, a ne
promašuje cilj, izuzev kada ti radi nestrpljivosti učiniš udarce beskorisnima. Duh Sveti uspoređuje
križ čas sa sitom što čisti dobru pšenicu od slame i pljeve kao što sito prevrće pšenicu tamo i
ovamo, dopusti i ti, bez otpora Ocu obitelji, da te vije. Sad si u situ, brzo ćeš biti u njegovoj žitnici.
Čas opet Duh Sveti uspoređuje križ s ognjem, koji žestinom svoga plamena čisti rđu sa željeza (usp.
1 Pt 1, 7). Naš Bog je oganj koji proždire (usp. Heb 12, 29), oganj, koji ostaje po križu u duši zato
da je čisti, ali nipošto uništi, kao nekoć gorući grm. Čas opet uspoređuje križ s peći u kojoj se čisti
suho zlato strpljivo podnoseći vatru koja ga prokušava, dok nevaljano zlato nestaje u plamenu ognja
i dima. Pravi se prijatelji križa čiste u ognjenoj peći patnje i napasti svojom strpljivošću, a njegovi
se neprijatelji svojom nestrpljivošću i mrmljanjem gube u dimu“ (PPK 27-28).
Što se duša više pročišćuje i duhovni život raste, i djelovanje Duha Svetoga u njoj postaje
jače i obasipa je svojim darovima u punini. Duh Sveti usavršuje i posvećuje duše jer je to njegovo
poslanje. Duh Sveti nakon čišćenja preobražava dušu, pobožanstvenjuje nju i njeno djelovanje
prvenstveno svojom ulivenom ljubavlju.
Montfort kliče: „Ljubavi vas vodi Duh Sveti, budite savršeni kao što je Bog, vaš Otac
nebeski, kaže Isus Krist. Zašto si, Marto, zbunjena? Krjepost ti je, kao i svima, jedina potrebna. To
je uistinu najbolji dio, koji uvijek kasno prigrlimo. Bože, Bože, Bože! Krjeposti moga Boga, tebi se
nadam“ (P 4, 6).
Duh Sveti vodi dušu prema sjedinjenju s Isusom po ljubavi, a koliko se to sjedinjenje više
ostvari, toliko upravo ono postaje izvor daljnjeg djelovanja Duha Svetoga i ulivenih krjeposti te
duša kroči putem vrhunaca svetosti.
Sv. Ljudevit tvrdi: „Kada se vječna Mudrost predaje jednoj duši, ona joj daje sve darove
Duha Svetoga i sve nužne krjeposti u visokom stupnju“ (LJVM 99).
A govoreći o duhovnom rastu u samoj posveti koji prolazi kroz različite faze i aludirajući na
ostvarenje preobraženja duše, svetac to vidi prvenstveno kao djelo Duha Svetoga: „Na tu će visinu
sam Duh Sveti voditi dušu jako vjernu, da napreduje od krjeposti do krjeposti, od milosti do milosti,
od svjetla do svjetla, da jednom dospije do svoga preobraženja u Isusu i do punine njegove dobi na
zemlji i do njegove slave na nebu“ (PP 119).
Kada se govori o djelovanju Duha Svetoga u kršćanskom životu življenom kao posveta
Isusu po Mariji, onda nezaobilazno valja naglasiti uzajamnost djelovanja Duha Svetoga i Marije.
Koliko duša više ostavlja prostora Duhu Svetome, to on jasnije u nju utiskuje Marijin duhovni lik.
Montfort je to osobno iskusio, za to molio i preporučio isto svim vjernicima:
„O Duše Sveti! Udijeli mi sve ove milosti i zasadi, zalijevaj i uzgajaj u duši mojoj ljubeznu
Mariju, to pravo drvo života, da raste, cvjeta i donese obilne životne plodove. O Duše Sveti! Udijeli
mi veliku pobožnost i veliku naklonost prema Mariji, svojoj božanskoj zaručnici, daj da nađem
veliku pomoć u njezinom materinskom krilu i neprestano utočište u njezinu milosrđu, da u njoj na
naravan način oblikuješ u meni Isusa Krista, velikog i moćnog, sve do punine njegove savršene
dobi. Tako budi“ (MT 67).

Polazeći od utjelovljenja koje je za sv. Ljudevita kao neko otajstvo koje otkriva neopozivu
datost sjedinjenja Marije i Duha Svetoga u povijesti spasenja te Marijine prisutnosti pod križem
Isusovim, sv. Ljudevit promatra ulogu Marije i Duha Svetoga na djelu u duhovnom životu. Taj
povlašteni i jedinstveni odnos između Marije i Duha Svetoga proizlazi iz suradnje na planu spasenja
i posebnog osobnog sjedinjenja. Marija živi u ljubavi usko sjedinjena s Duhom Svetim i od njega
preobražena. Radi se o jednom nerazrješivom i plodnom savezu gdje Duh Sveti po Mariji djeluje i
daruje svoje darove i milosti. O tom velikom otajstvu svetac piše:
„Duše Sveti, spomeni se da proizvedeš i uobličiš sinove Božje sa svojom božanskom i
vjernom zaručnicom Marijom. Ti si s njome i u njoj uobličio glavu izabranih, ti moraš s njome i u
njoj uobličiti i udove. Od tebe ne proizlazi nijedna božanska osoba u Bogu, ali zato ti sam
uoblikuješ sve božanske osobe izvan Boga, i svi sveti koji su bili i koji će biti do kraja svijeta bit će
djelo tvoje ljubavi koja se sjedinjuje s Marijom“ (GM 15).
Otajstvena prisutnost Duha Svetoga u duši čini duboku nutarnju preobrazbu. Darovi Duha
Svetoga prožimlju dušu do srži te je osposobljavaju i pripravljaju da prihvati njegove poticaje i
provede ih u praksu. Tada duhovni život postaje postojan, a duša sve više osjetljiva na poticaje
Duha Svetoga u svim dimenzijama ljudskoga života, nutarnjim i vanjskim, kontemplativnim i
apostolatskim, počevši od same molitve koja na putu savršenstva poprima obilježje dara.
„Kada se vječna Mudrost predaje jednoj duši, ona joj daje sve darove Duha Svetoga i sve
nužne krjeposti u visokom stupnju i uzvišenu molitvu“ (LJVM 99).
Sv. Ljudevit u pjesmi o Duhu Svetome, počevši upravo od zaziva Duhu da prožme, ražari i
ispuni dušu Bogom opisuje njegovo životvorno djelovanje u svim segmentima kršćanskoga života:
„Dođi Duše Sveti, Oče svjetla i Bože ljubavi, oblikuj moju molitvu, pokaži mi istinu, daj da
u moju dušu siđe žar tvog plamena, neka prožme moju dušu i ispuni je Bogom. Dođi Duše Sveti
koji podižeš mučenike, ispovjedaoce, apostole, proroke, velike heroje i velika srca. Moj Spasitelj je
slijedio tvoje vodstvo, da bih ga nasljedovao, vodi i mene kao njega. Duše Sveti, ti koji činiš čuda
nemoćnim smrtnicima, nadahnjuješ proroštva neukim siromasima snagom svoje milosti, ojačaj
moju slabost; govoreći dubinama moga srca istopi led koji je u mojoj duši. Udalji me od
pomodarstva, puta kojim mnogi hode, od toga komotnoga privida punoga bezumnosti i nepravde.
Pokaži mi put gotovo svima nepoznat, koji bez privida, sigurno vodi ravno u nebo k tebi. Duše
Sveti, milošću otvori moje uši da čuju riječi vjere, da bih opsluživao divote tvog božanskog zakona,
da bih preko svakog propovjednika slušao samo Boga i vičući odbacio lažni svijet. Govori, tvoje
riječi tražim dan i noć. Govori, sruši idole koji se bore protiv tvoje ljubavi. Govori da bih pjevao
pobjedu protiv svih mojih neprijatelja, govori da bih posjedovao slavu i njoj se podložio. Govori
Duše Sveti, učini da u mom srcu provrije izvor žive, čiste i spasonosne vode koja će spasiti najveće
grješnike, ozdraviti neizlječive, na kojemu će otvoriti oči i zadobiti oproštenje najveći grješnici i
poletjeti k nebesima. Više od Magdalene, od Lazara u grobu, od Samaritanke tražim tu vodu, želim
je piti, znam da je dragocjeni dar, i što je dar veći, ti ćeš biti više proslavljen. Podupri moju nemoć.
Živuća sam trstika, zaustavi moju nepostojanost. Mijenjam se više od vjetra, rasprši moje neznanje.
Slijepac sam od rođenja, smiri moje strasti, u protivnom ću propasti. Bez tebe moja je duša pustinja,
prazni se od svakog dobra. Bez tebe trčim putem propasti i za sitnicu padnem, ne mogu ni misliti, ni
reći, ni činiti ikakvo dobro za Boga osim ako mi ti u svemu ne pomogneš. Udijeli mi svoju mudrost,
slast istine, ljubav koja potiče, a ne sili volju, tu plodnu milost, očaravajuću privlačnost, sveti i
duboki mir i svemoguću pomoć. Ako želiš da plačem, da mi je srce potreseno, tad mi daj da
zamrzim svoje grijehe; daj da te dobro upoznam i uzljubit ću te. Obrati me, veliki učitelju i bit ću
obraćen. Ti se ne želiš protiviti mojoj zloj volji i zbog toga se trebam bojati svoje vlastite slobode.
Prečesto sam se opirao privlačnostima i pozivima tvoje milosti, predajem se svom vlašću, uzmi
mjesta u meni. Veliki Bože, budi učitelj mom srcu kako bih ljubio, mom duhu kako bih spoznao,
mom jeziku kako bih poticao, mojim sjetilima i moćima kako bih dobro činio i trpio i u svemu ti
služio. Učini od moga srca hram, od moga jezika instrument da svima govorim rječito i primjerom.
Po Isusu i Mariji, u meni moćno vladaj da bih vječno slavio samo Boga. Djevice sveta i vjerna,
zaručnice Duha Svetoga, promijeni moje buntovno srce u ponizno i raskajano. Daj mi poslušno
srce, vjerno glasu Duha da bih živio sveto Evanđelje, njegove savjete i zapovijedi“ (P 141).

I na kraju Duh Sveti nas uvjerava da smo ljubljena djeca Božja. On iz našega srca upućuje
Bogu molitvu u kojoj ga zovemo Abba, što znači Oče. Mi često ne znamo kako se treba pravo
moliti. Ako se prepustimo Duhu Svetomu, onda će on iz nas upućivati Bogu Ocu najbolju molitvu
koja će sigurno biti uslišana.
Sv. Bernard: „Duše Sveti, dušo duše moje, samo u tebi mogu uzviknu ti Abba, Oče. Ti,
Duše Božji, potičeš molitvu u mome srcu i govoriš mi što treba moliti. Duše ljubavi, probudi u meni
ljubav, jer samo Ti možeš probuditi tu ljubav, da idem putovima Božjim. Duše svetosti, Ti
istražuješ dubine duše u kojoj stanuješ i ne podnosiš u njoj ni najmanje nesavršenosti; sažeži ih sve
ognjem svoje ljubavi. O, Duše slatki i blagi, usmjeri uvijek moju volju prema svojoj, daje mogu
jasno spoznati, žarko ljubiti i sprovesti u djelo“.

Razmisli! Da li ustrajno gajim molitvu i svijest o djelovanju Duha Svetoga u svom životu?
Kako bih opisao djelovanje Duha Svetoga u mome dotadašnjem iskustvu? Na koje prepreke nailazi
Duh Sveti u mom životu? Na što me najčešće potiče Duh Sveti?