Razlozi i načini kako se pada pod vanredne đavolske utjecaje

Već smo napomenuli da je đavolsko napastovanje redoviti i općeniti utjecaj đavla na sve
ljude. Teolozi koji studiraju kršćansku demonologiju i egzorcisti svećenici teolozi koji se bave
praksom oslobađanja ljudi od vanrednih utjecaja đavla govore o četiri glavan razloga, uzroka i
načina kako se pada pod vannredne đavolske utjecaje.

Po Božjem dopuštenju neki sveci su padali pod vanrdene đavolske utjecaje
Brojna su svjedočanstva iz svetačke tradicije kada je Bog dopustio da njegovi veliki
prijatelji, sveci padne pod vanredne đavolske utjecaje. Među najpoznatijima su svakako
svjedočanstva osobna i onih s kojima su živjeli sv. Ivana Vinenneya, Arškog župnika, sv. patera
Pija, sv. Ivana Bosca ali i tolikih drugih. Bog ova stanja i borbe svecima pripušta kao prigodu za
veće trpljenje i nasljedovanje Krista u njegovu Križu te kao sredstvo za veće zasluge i tako veću
duhovnu pomoć tih istih svetaca Crkvi kao zajednici vjernika u njihovom vremenu, a na poseban
način onim vjernicima koji imaju svoje probleme i poteškoće s đavlom zbog drugih razloga. Đavao
fizički i psihički tada po Božjem pripuštenju može mučiti svece na različite načine ali Bog im daje
snagu svoje milosti da uza svu patnju sve mogu podnijeti u evanđeoskom duhu.
Kod takvih iskustava sveci đavao može zaposjesti ljudsko tijelo, ali ne dušu te ti Božji
prijatelji govore ili čine što nikad ne bi htjeli da nisu u tom stanju posjednuća. Na primjer bl. Ivan
Calabria je stvarno psovao a ad toga nije bio svjestan niti je to htio. Kad bi ga pitali nakon što je
stanje posjednuća prolazilo kako to da on koji toliko ljubi Isusa psuje upravo njega blaženik bi ostao
krajnje iznenađen kao da je pao s neba ne sjećajući se ničega.

Posljedica nemoralnog života u teškom grijehu duži vremenski period
Čovjek koji živi u stanju teškog grijeha veća sami time pada pod utjecaj đavla kao napasnika
i ako ustraje u ne pokori i ne moralnom grešnom životu dugi niz godina onda se u njemu javlja
tendencija sve veće i dublje moralne dekadencije koja može dovesti takvog čovjeka do toga da
padne i pod vanredne đavolske utjecaje.
Teolog R. Laurentin navodi i neka ponašanja koja favoriziraju djelovanje Sotone, a donose
svjetlo za njihovo prepoznavanje. Nemoralan život može biti znak sotonskog zahvata, primjerice,
nastrana seksualna praksa (nastrani homoseksualni, incestuozni, sadistički ili preljubnički odnosi);
također i pobačaj, kako tvrde mnogi egzorcisti. Zloduh, kojega je Isus nazvao »ubojicom od
početka«, služi se svime što razara život i srce ljudi, napose majki. On želi banalizirati i opravdati
navedena zastranjenja i ubojstva, te preko njih strovaliti u bezdan čestite osobe. Sve to skupa kao
i mnoga druga moralna zastranjenja pod bilo kojim od sedam smrtnih grijeha može dovesti do
vanrednih utjecaja đavla za koja je u ovom slučaju sam čovjek odgovoran. A Royo Marin ovaj
uzrok pada pod vanredne đavolske utjecaje naziva kaznom za grijeh.

Posljedica bavljenjem okultnih praksi

Osoba pada pod vanredne đavolske utjecaje često po doticajima s mjestima ili osobama koje
su povezane sa okultnima praksama. Pri tome mislimo na spiritističke seanse, na magiju, na
sotonske kultove ili sastanke sotonskih sekti, koji dosežu svoj vrhunac u crnim misama, na okultne
radnje, posjećivanje magičara i određenih gatara, bavljenjem raznih istočnjačkih praksi i obreda itd.
Čovjek se u svim tim prigodama izlaže opasnosti od pada pod vanredne đavolske utjecaje. Prije
svega ako se svjesno upusti u vezu s osobama i predmetima koje se posvećuju štovanju đavla.
Razne vrste spiritizma, pa i onda kad se u prvi mah čini bezazlenim, mogu upućivati na
đavolsko djelovanje. Kod ovakvih obreda stolovi koji se okreću, čaše koje se miču ili pločice koje
se premještaju prema slovima abecede i tako odgovaraju na pitanja koja se postavljaju; zatim
gatanje iz karata ili dlana, te spiritistički medij; transcendentalna meditacija s korištenjem rituala u
kojima se često upućuju zazivi poganskim bogovima; ponekad se uočava njihov sotonistički
karakter, te militantnost u određenim istočnjačkim obredima. Naravno da je utjecaj đavla najveći
kod samog sotonizma.

Posljedica uroka

Neke osobe postaju žrtve čarobnjaka (vračara) koji tvrde da se mogu obraćati đavlu i izvršiti
osvete koje traže njihovi klijenti. Pojedini teolozi dovode u sumnjaju da bi utjecaj predmeta koji se
upotrebljavaju u vračarskim činima ili potječu iz sotonskih ili poganskih kultova bio uzrokom
đavolskih opasnosti; drugi drže da je razborito takve predmete egzorcirati ili odstraniti. Steiner
osjeća potrebu da svojim promišljanjem precizira misao teologa Lauretnina te tvrdi: „Čarobnjaci i
vračare mogu naškoditi samo onima koji vjeruju da im se može naškoditi, jer u tom slučaju sami
pripremaju podlogu da im se dogodi ono čega se boje“.
Pater M. Szentmartoni pozivajući se na teologa M. Fiore ovako opisuje pastoralnu
problematiku ovog uistinu kompleksnog problema: „U sadašnjem stanju stvari ne postoje liturgijsko
sakramentalne odredbe za postupak ureknutih osoba. U prošlosti je postojala uska povezanost
između uroka i egzorcizma. Mogućnost postojećeg odnosa između egzorcizma i uroka bila je uzeta
u obzir u Normama koje treba opsluživati o egzorcizmu đavla starog Rimskog obrednika. U
novom Obnovljenom obredniku egzorcizma iz 1998., naprotiv potiče se egzorciste da ispravno
prosuđuju slučajeve đavolskih napadaja od nekog lakog vjerovanja kojim vjernici drže da su premet
uroka ili prokletstva koje je nad njima učinjeno ili nad njihovom rodbinom ili nad njihovim
dobrima. Egzorcisti ne trebaju odbiti ovoj trpećoj braći duhovnu pomoć ali ni na koji način ne
trebaju nad njima moliti egzorcizme, radije neka mole s njima i za njih, da nađu mir u Bogu.
Crkva nas uči da ne budemo bez jasnoća u stvarima uroka (melificiuma). Danas uistinu
postoji tendencija da se prenaglasi moć djelatnika okultnih praksi i da se u svemu vide njihova
nesretna djelovanja u događajima osobne i društvene povijesti ljudi. Dobro je koristiti najveću
moguću predostrožnost i da se sve čini kako bi se ispravile praznovjerne ideje koje na žalost
uznemiruju duh i srca ne malog broja vjernika, sa redovitim sredstvima koja mudrost Crkve nama
stavlja na raspolaganje: osobna molitva, opsluživanje Božjeg zakona, sakramentalna praksa, na
poseban način ispovijed i Euharistija.
Ipak teoretski je moguće da urok (maleficijum) može uzrokovati vanredni utjecaj đavla bilo
u obliku đavolskog posjednuća ili osobne infestacije (zaraze) nutarnje ili vanjske, bilo u obliku
infestacije mjesta. Ne treba isključiti mogućnost da je netko žrtva pravoga uroka i da se obrati
egzorcisti kako bi bio oslobođen“.

Dakle uza sva ograđivanja i predostrožnosti, poziv na trezvenost i razboritost ostavlja se
otvorena mogućnost povezivanja vanrendnih đavolskih utjecaja s urokom.
A kakva su svjedočanstva o ovome pitanju svećenika koji imaju dugogodišnju praksu
molitva egzorcizma. Što su uroci?! Pod pojmom čaranje, dugogodišnji predsjednik Svjetske udruge
katoličkih egzorcista don Gabnele Amort podrazumijeva »škoditi drugima posredstvom đavla«. I tu
nabraja prakse uroka koje je sam susreo u svojoj službi istjerivanja zloduha: 1) crna magija ili
vračanje, koji vrhunac svojih obreda dosežu u crnim misama; 2) proklinjanje; 3) zlo oko; 4) uroci,
fetiši.
„To su različite forme, ali koje nisu strogo odvojene; česti su miješani oblici. 1. Crna magija
ili vradžbine ili sotonski rituali koji imaju svoj vrhunac u crnim misama. Ti su postupci međusobno
veoma slični; ja sam ih međutim nabrojio po stupnju opasnosti. Svi oni prenose zlo na određenu
osobu čarobnim formulama ili ritualima koji mogu katkad biti i veoma složeni, zatim opetovanim
zazivanjima đavla, ali bez uporabe nekih posebnih predmeta. Tko se preda takvim praksama,
postaje vlastitom krivnjom slugom đavla“.
Katekizam Katoličke crkve osuđuje svaki vid magije i čaranja: »Sva djela magije i čaranja,
kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu, te steći nadnaravnu moć nad
bližnjim – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela
treba još više osuditi kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traži zahvat
zloduha.« (KKC 2117)
Razni pisci i egzorcisti poznaju razne vrste uroka.Mi se oslanjamo na pisanje fra Josipa
Blažević i preuzimamo don Amorthovu, podjelu koji na temelju vlastitog iskustva egzorciste uroke
dijeli po načinu njihova djelovanja:

1. Uroci koji djeluju izravno. Djeluju preko hrane i pića. Sastojci koji se obično umiješaju u
hranu ili piće su oni nad kojima su vršeni đavolski obredi a mogu biti: menstrulna krv, mrtvačke
kosti, srce neke životinje, razni prašci, posebne trave…, a uneseni u organizam uzrokuju
karakterističnu bol u želucu.

2. Uroci koji djeluju neizravno. Djeluju putem transfera (nekog posrednika ili prijenosnika),
ili preko nekog predmeta koji pripada osobi kojoj se želi naškoditi (preko fotografije, odjeće,
njezinih stvari…). Ili se učine likovi koji predstavljaju tu osobu (lutke, životinje…) i njima se čine
zle stvari kojima se želi napakostiti određenoj osobi (npr. zabadanjem iglica u glavu lutke ili
životinje za vrijeme sotonskih obreda).

3. Uroci koji djeluju povezivanjem. Zaustavljaju razvoj pojedinih dijelova tijela ili mentalni
razvoj (plod čega su smetnje u učenju, radu, ponašanju…). Drugi čini idu za uništenjem nečijeg
braka, posla za izazivanjem bolesti, neki i za uništenjem osobe. Činima tzv. »crvene magije« želi se
steći nečija ljubav.

Koji način djeluje urok? Zavirimo li u djelo okultistitice D. Fortune, kako zapisa Blažević, u
njemu ćemo naći jedan opis napada crnog maga: »Želi li izvesti psihičko ubojstvo, strast za
uništenjem mora preplaviti njegov duh. Želi li izvršiti psihičko silovanje, mora svoj duh napuniti
pohotom i okrutnošću. Hladna žudnja za okrutnošću je osnova za uspjeh operacije ovakve vrste. Što
se događa kad napadač ovako postupi? Pokrenut će zvona koja se nalaze u paklu. Odgovor neće
izostati. Sva bića u čijoj prirodi titra isti ton odgovorit će na ovaj poziv. Mračni Uriel i Azrael i
Amon će doletjeti i pridružiti se ovoj operaciji. Ali oni ne djeluju direktno na žrtvu već preko
operatora“.
Spomenute magijske tehnike doista su opasne i mogu biti pogubne za onoga tko ih izvodi
daleko više nego za samu žrtvu protiv koje su uperene.
Čini se da bi objašnjenje djelovanja uroka trebalo tražiti na nekom od sljedeća tri načina,
koji su i kombinirani: fizički – jakom koncentracijom negativnih misaonih energija (sudjeluju
misao, riječ i energija); psihički – upotrebom raznih metoda izluđivanja žrtve i buđenja tzv.»magijske svijesti«, učinak čega prije svega je strah prije negoli od snage uroka, iako se kasnije sve
pripisuje moći uroka; duhovni – pokretanjem lavine paklenih sila.
Postavlja se pitanje na kome uroci mogu djelovati i tko su osobe potencijalno ugrožene?
Don Amorth vidi dva uzroka ovog djelovanja koji se u naše doba na žalost sve više šire. Prvi je i
osnovni uzrok uvijek pomanjkanje vjere. Što više manjka vjera, to se više širi praznovjerje. To je
tako reći matematička formula. Drugi je uzrok tvrdokorno ustrajavanje u stanju grijeha.
Vjerniku koji živi u milosti Božjoj koji se ravna po Božjim zapovijedima ne može se ništa
dogoditi, na njega uroci ne mogu djelovati, razmjerno koliko neki čovjek živi ili ne živi u milosti i
koliko je pustio da tama ovoga svijeta zahvati njegovu dušu može imati potencijalne probleme
povezane uz uroke. Uroci i magija najrasprostranjeniji su u onim predjelima gdje je vjera u Krista
najslabija. Gdje postoji živa vjera tamo magija nema moći. Stoga je domet vračeva ograničen.
Njihova se moć uroka, proklinjanja i zazivanja đavla prostire samo nad onima nad kojima se već
nadvila sila tame jer oni žive u stanju teškog grijeha. I kada se nad njima izvrše magijski rituali, oni
samo izvode na vidljivu razinu posljedice tame i grijeha kojima je čovjek već bio u nutrini zatočen,
ali im nije pridavao nikakvu važnost i eventualno, ubrzavaju njihove učinke.
Ako se žrtva uroka obrati za pomoć na pravo mjesto, Bogu ispovijedi se i obnovi svoj život
vjere uroci će nakon vremena borbi i kušnji imati i pozitivan, suprotan, učinak od onoga koji su
željeli djelatnici okultnoga! Ali, ako se ona za pomoć obrati na adresu vračeva prosvijetljenih gurua,
učinak je stanje koje se samo pogoršava, prije ili kasnije postaje poguban!
Žrtve uroka, ili oni koji misle da su žrtve uroka uzalud rasipaju svoje imanje na razne mage,
vračeve koji »skidaju uroke« (i to skupo naplaćuju) ovom ili onom tehnikom, čije cijene u nekim
slučajevima nadmašuju velike cifre novca iznad svake mogućnosti, a eventualni učinci su samo
privremenog karaktera, nakon čega nesretnom čovjeku biva još gore. Žrtva upada u začarani
labirint, koji je dovodi do gubitka veze sa stvarnošću, a nerijetko može završiti i na psihijatriji.
A fra Blažević ovako uči o pružanje duhovne pomoći u slučaju da je netko istinu izložen
napadajima uroka:“
– Odreknuće od svih zala, magije, okultizma, te s njima povezanih terapija i drugih izvora
teškoga grijeha;
– Dobra ispovijed i često najmanje nedjeljno pristupanje sv. misi, na kojoj je uvijek potrebno
pričestiti se;
– Od srca oprostiti osobi koja nam je nanijela zlo, ili se misli da je to učinila i moliti za nju;
– Eventualne otkrivene magijske predmete poškropiti blagoslovljenom vodom i spaliti ih
negdje na otvorenom, uz obveznu molitvu za vrijeme njihovog izgaranja. Predmete koji ne mogu
sagorjeti, kao i pepeo sagorjelih predmeta, baciti u tekuću vodu, a ruke oprati u blagoslovljenoj
vodi. Spomenute stvari nipošto ne bacati u kanalizaciju vlastite kuće;
– U slučaju karakteristične boli u želucu prouzročene konzumiranjem hrane ili pića u kojima
su bili pomiješani uroci, kao sredstvo zaštite neka osoba pije egzorciziranu vodu, egzorcizirano ulje
ili egzorciziranu sol. Reakcija će biti izbacivanje istih, bilo fiziološkim putem, bilo povraćanjem. A
ako se nastave veći problemi obratiti se za pomoć svećeniku radi dodatnih uputa ili egzorcistu u
svrhu molitava oslobađanja!“