NEUMJERENOST U JELU I PIĆU

Neumjerenost nije ništa drugo nego neuredna upotreba onog užitka, koji je Bog htio
povezat i s jelom i pićem što je tako potrebno za održavanje života svakog pojedinca.
Neumjerenost je neuredna ljubav prema užicima kod jela i pića. Neurednost se sastoji u
tome što čovjek, traži užitak u hrani zbog samoga užitka užitak mu je isključivi cilj. Još apostol
Pavao opominje na one kojima je Bog trbuh. (Fil 3,19). Čovjek traži užitak u hrani i piću ne
obazirući se na razboritost, na praila a česti protivno i dobru svoga zdravlja Svetačka tradicija
razlikuje četiri načina, kako se može pogriješiti u tim pravilima:
Prvo je jesti prije red a to znači prije, nego čovjek osjeća potrebu, izvan termina koji su za
jelo određeni, i to bez razloga, samo zato da zadovolji svoju proždrljivost.
Drugo je jesti izbirljivo to znači tražiti posebna i sladokusna jela s mnogo brige, zato da u
tom više uživa. To je grijeh gurmanluka.
Treće je jesti odviše, to znači prijeći granice teka ili potrebe, najesti se ili napiti toliko, da
mogu pokvariti i zdravlje. To može rastumačiti samo neurednom željom i užitkom za jelom i pićem,
i da je to ono, što svijet zove prožđrljivost.
Četvrto je jesti pohlepno, to znači jesti s pohlepom, proždrljivo, kako to čine neke životinje.
I to svijet smatra neotesanošću i neuljudnošću.
Moralna zloća neumjerenosti je u tome, što ona podlaže dušu tijelu, materijalizira čovjeka,
slabi mu moralni i intelektualni život i pripravlja ga polako i neopazice na bludni užitak, koji je, na
kraju krajeva, kao i ovaj sjetilne vrste.
Sv. Ivan Kasijan opominje: „Ma kakvim jelima da se nasiti trbuh, rodit će se sjemenje
putene pohote, a um, svladan težinom jela, neće više biti u stanju dobro upravljati kormilom
rasuđivanja. Um ne opija samo neumjerena upotreba vina: njega obično čini klimavim i kolebljivim
te ga lišava čistih i neporočnih misli i samo izobilje svakovrsnih jela. Uzrok razvrata i pogibije
Sodomljana nije bilo samo opijanje vinom, nego i presitost trbuha. Slušaj kako Gospodin na usta
proroka kori Jeruzalem (usp. Ez 16, 49). Zbog čega je sagriješila sestra tvoja, Sodoma, ako ne stoga
što je jela kruh svoj do sitosti i presitosti? Takva presitost kruhom raspalila ih je neugasivim žarom
putene pohote, te su, po sudu Božjem, bili s neba sažeženi sumpornim ognjem. Ako je njih, na taj
način, jedino neumjerenost u upotrebi kruha, zbog strasti presitosti, sunovratila u ponor razvrata,
što reći o onima, koji pri cvjetajućem zdravlju tijela, sebi dopuštaju neumjerenost u mesu i vinu, na
koju ih potiče samougađajuća pohota, a ne tjelesna nemoć.
Kao mjeru suzdržavanja sveti oci preporučuju da hranu, koju moramo primati zbog
podržavanja tjelesnog života, prestanemo jesti dok u nama još postoji želja za jelom.
Sudeći po tome, i nemoćan tijelom može savršeno vršiti krepost umjerenosti, jednako kao krepak i
zdrav, to jest ukoliko snagom volje bude obuzdavao želju za jelom kada tijelo ne bude za njim
imalo potrebu. Jer, i apostol kaže: “u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama” (Rim 13, 14) On nije
zabranio da vodimo brigu o tijelu, nego samo zapovijeda da pri tome ne budemo pohotni. On je
odbacio pohotljivu brigu o puti, ali razumnu, neophodnu brigu za život nije isključio. Prvo je
zabranio da popuštanjem tijelu ne upadnemo u pogubna pohotljiva djela, a potom je dopustio da se
tijelo, oslabljeno nerazumnom strogošću, ne bi pokazalo nemoćnim za ispunjavanje naših duhovnih
zanimanja i napora“. (Filokalia…)
Neumjerenost u jelu i piću je teški grijeh kad ide tako daleko, da smo nesposobni, kroz duže
vrijeme, za obavljanje svojih staleških dužnosti ili nesposobni da poslušam Božje i crkvene
zapovijedi. Na primjer, kada škodi zdravlju, kada je izvor, i uzrok ludog rasipanja materijalnih
dobara koje ugrožava obiteljske interese, kada je uzrok prekršaja zakona posta i nemrsa. Isto je
tako veliki grijeh kada je ta neumjerenost uzrok drugih velikih grijeha.
Evo nekoliko primjera. Neumjerenost kod stola po malo sprema i pripravlja čovjeka na
neuzdržljivost koja je kćerka proždrljivosti, Neuzdržljivost očiju i ušiju, koje traže škodljivu hranu,
a često kao posljedica toga druge štetne sadržaje. Uzrokuje i neuzdržljivost mašte, koja smućuje
čovjeka, neuzdržljivost pamćenja, koje traži u prošlosti sumnjive uspomene, da tako razdraži i
uzbudi požudu, neuzdržljivost misli, koja budi i misli na nedopuštene stvari, neuzdržljivost srca,
koje teži za tjelesnim užitcima, neuzdržljivost volje, koja odustaje od toga da vlada sjetilima.
Neumjerenost kod stola rada često neumjerenog ću jezika. Koliko grijeha protiv ljubavi i
pravednosti, ogovaranja i indiskrecije zbog pretjeranosti kod stola. Često se na takva način izdaju
tajne, koje je čovjek obeća čuvati, službene tajne, koje su tako svete, a ide tako daleko da se tu
napada često i dobar glas muža i žene, majke obitelji i domovine. Neumjerenost je laki grijeh sve
dotle, dok se čovjek prepušta užicima koje mu pruža jelo a da ne upadne u teške prekršaje i
pretjeranosti.
Neumjerenost u piću je pijanstvo, u blažem vidu i često pretjerano pijuckanje. Jedanput
učinjeni grijeh ima tendenciju ponavljanja. Ponavljanjem istih čina rađa se duhovna mana koja
uvjetuje čovjekov duhovni život tako da mu zasljepljuje savjest i iskrivljuje konkretne sudove o
dobru i zlu. No grijeh ne može do kraja uništiti moralni osjećaj u čovjeku.
Što se tiče duhovnoga rasta neumjerenost je za nj velika zapreka. Ona podržava
mekoputnost koja slabi volju i razvija ljubav prema sjetilnim užitcima što opet priprema dušu na
opasne neuredne predanosti njima. Lakomost je nadalje izvor mnogih pogreb šaka, jer u nama
izaziva pretjerano veselje, što nas rastresa i potiče na pričanja i brbljarije, neukusne šale i viceve,
predstavlja opasnost za suzdržljivost i čednost, i tako otvara dušu za đavolske napadaje. Važno je
dakle boriti se protiv lakomosti.
Postavlja se pitanje kako se boriti protiv neumjerenosti. Glavno je da užitak nije cilj nego
sredstvo i da prema tome mora biti usklađen sa razumom. Čovjek se treba truditi općenito da ima
uređen život, paziti na nakane, biti trezven, nastojati mrtviti požudi, paziti na vlastito zdravlje a sve
to će se onda odraziti i na to da bude umjeren u jelu i piću.
Evo nekih od klasičnih savjeta asketske svetačke tradicije koji mogu pomoći u tome: Ne
jesti i ne piti samo iz zadovoljstva, niti do sitosti, nego samo dok nam je dosta. Ne jesti van obroka.
Odreći se uvijek nečega za stolom Isusu i Mariji za ljubav. Jesti malo navečer, i ponekada preskočiti
večeru. Uzdržavati se u nekim danima u tjednu. U petak ili subotu postiti o kruhu, vodi, ili barem
jesti jedno jelo.
A što se tiče kakvoće hrane, ne tražiti birana ukusna jela, ni posebne začine, ni mirise,
umake i slično, ili se barem ne žaliti ako je hrana nije pripremljena po našem ukusu, hladna ili
nezačinjena.
Sv. Ivan Kasijan istovremeno potiče na razboritost i postojanost asketskih nastojanja „Što se
tiče načina suzdržavanja od hrane ili posta, ne može se dati pravilo jednako za sve, budući da kod
svih nije jednaka snaga tijela. Ta se krepost, pak, ne vrši samo duhov nom snagom, nego treba biti
razmjerna tjelesnoj snazi. Ne mogu svi postiti cijeli tjedan. Neki bez hrane ne mogu bi ti više od dva
ili tri dana, a nekima je teško izdržati i do za laska sunca. Osim toga ni povrće, zelje ili suhi kruh
nisu hranjivi za svakoga. Jednima su potrebne dvije funte da se nasite, a drugi osjećaju težinu ako
pojedu jednu funtu ili pola funte. Međutim, svi koji se suzdržavaju treba da imaju isti cilj, tj. da se
ne prejedaju primajući hranu u skladu s mjerom tjelesnih snaga. Jer dušu slabi ne samo kakvoća,
nego i količina hrane, raspaljujući u njoj štetan, grešan oganj…
Prema tome, mjeru suzdržavanja treba odrediti sud savjesti svakog pojedinca. Svatko je
dužan sebi odrediti mjeru suzdržavanja, tj. koliko je suzdržavanja potrebno za borbu protiv
uznemiravanja puti. Postove, pravilom određene, svakako treba da drži. Međutim, ako poslije njih
ne budemo čuvali umjerenost u hrani, njihovo nas izvršavanje neće dovesti do savršene čistoće.
Gladovanje u višednevnim postovima donijet će samo kratkotrajnu iscrpljenost i zamor tijela, ali ne
i čistoću, ukoliko mu bude slijedilo nasićenje tijela do sitosti: jer, čistoća duše nerazdvojno je
povezana s gladovanjem trbuha. Postojanu čistoću tijela obzirom na bludnost nema onaj tko ne
može biti trajno umjeren. Strogi postovi ostaju bez koristi ukoliko za njima slijedi pretjerano
popuštanje u hrani: plod njihov brzo će biti izagnan strašću ugađanja trbuhu. Stoga je razumnije
umjereno svakodnevno hranjenje, nego povremeni dugi i krajnje strogi postovi. Neumjereno
nejedenje može ne samo pokolebati postojanost i čvrstoću duše, nego i učiniti da molitve budu
beživotne zbog nemoći tijela“. (Filokalia…)

Razmisli! Koje su najčešće napasti neumjerenosti koje kušam na svome duhovnome putu?
Kako se s njima borim? Što me u meni i izvan mene potiče na neumjerenost? Jesam li zadovoljan
svojim životom i trudim li se oko umjerenosti i razboritosti u prehrani? Koji od gore navedenih
savjeta su mi najkorisniji u ovome trenutku za moj duhovni život?