Majčinsko mlijeko

Kad su prestale pohvale Bogu, moja ljudska narav se probudila iz sna i činio sam da moja Majka osjeti potrebu koju sam imao za hranom. Gledao sam je samilosnim očima i učinio da Ona shvati da Mi je bila potrebna hrana. Vidjevši sebe, predraga zaručnice, u onoj oskudici, Ja kao previsoki Bog da trebam biti hranjen od jednog stvorenja, kušao sam u sebi samoponištenje i poniznost te uživao jer je to bila volja moga Oca.

Prikazivao sam Mu ovo svoje poniženje, samoponištenje i podložnost i molio Ga da zbog toga što sam Ja rado trpio Njemu za ljubav da se udostoji dati toliko milosti onim dušama koje će se ponizivati i smatrati se najbjednijim stvorenjima, molit će za hranu. Bit će prepoznavane zbog svoje poniznosti kao one duše koje su potrebnije od svih drugih. Zbog toga sam molio Oca da im da milosti da se ne uzohole zbog svojih krjeposti i da ne dopuste da uđe u njihovo srce ispraznost kada vide da su savršene i svete. U tom trenutku vidio sam sve one duše koje će se morati vježbati u toj lijepoj krjeposti. Uživao sam i zahvaljivao Ocu po Njegovoj milosti za one duše koje su došle do savršenstva i koje su Me savršeno nasljedovale. Još više sam molio da se udostoji dati duhovnu hranu onim dušama koje su uistinu bile u potrebi i koje će Ga moliti da ih podupre, da nadahne njihova srca, da ih pouči i utješi u potrebi.

Da se udostoji hraniti ih svojim Božanskim nadahnućima i poukama, nutarnjim činima, i da im pomaže svojom milošću. Još više sam molio Oca da da tjelesnu hranu onima koji su bili u potrebi i koji ne znaju drugo osim hraniti se, da nadahne srca onih koji su u obilju da daruju milostinju siromasima. Sve Mi je to obećao Otac i provodi u djelo, ne propušta nikada učiniti ono što sam molio. Ipak se događa da ljudska pohlepa i gramzivost oduzima drugima ono što nebeski Otac nudi svima. Kada je moja ljubljena Majka spoznala potrebu koju sam imao za hranom, odmah Mi je dala svoje djevičansko mlijeko sa svom ljubavlju i velikodušnošću kojom sam ju nadahnjivao u njenom uzvišenom duhu. U isto vrijeme dok sam se hranio mlijekom, svako malo sam je ljubazno gledao i sa tim pogledima zapljuskivao njeno srce morem radosti. Molio sam Oca da se udostoji pogledati moju predragu Majku i svu onu ljubav kojom Me hranila te da kao zauzvrat njenoj duši daruje Božansku milost i hrani je svojom slašću. To se jako svidjelo Ocu i On je gledao Mariju s toliko ljubavi i ispunio je novom milošću tako da je zasitio njenu dušu i tijelo. Bilo je to prvi puta da Mi je moja predraga Majka davala mlijeko nakon što sam bio obrezan.

Kao nagradu za patnje koje je i Ona podnosila učinio sam da kuša onaj preblagi miris koji je izlazio iz moje ljudske naravi u svoj jačini. Uistinu, gotovo uvijek je to Ona osjećala, ali jako ublaženo jer je njena duša bila kao u moru radosti, a bilo je ublaženo jer je trebala kušati patnju i tako Me nasljedovati. Ipak u ovoj prigodi Ona je u potpunosti i savršeno ćutjela taj blagi miris te je pala u ekstazu zbog utjehe, a moj Otac ju je jačao da ne izdahne njena duša zapljusnuta tolikom radošću i utjehom. Molio sam svoga nebeskoga Oca da se udostoji dati osjećati sličan miris onim dušama koje će biti pune ljubavi prema bližnjemu i dušama koje će trpjeti Meni za ljubav jer će biti privučene blagošću ovog mirisa, privučene da hode za Mnom kako bi se sa Mnom sjedinile u ljubavi. Ne vjerujte da se ovaj miris, o moja zaručnice, može osjetiti tjelesnim osjetilom! O ne, to se osjeća u duši koja je njime privučena, kao što magnet privlači željezo. To je ono što čini moj Otac da duša osjeti, to je onaj miris koji je htjela ćutjeti mistična zaručnica kada je govorila:

«Otrčimo tragom tvojih mirisa.»

Ovaj miris ima to svojstvo da privlači sebi duše da one trče za onim što ljube. Molio sam Oca da duše to oćute. I kada vidite neku dušu kako žudi za savršenstvom i za time da Me nasljeduje, kažite da je ona shvatila i osjetila taj divni miris i da je time privučena. Nakon što sam se nahranio prečistim mlijekom svoje Majke, ljubazno sam je motrio i kao da joj zahvaljujem naklonio sam glavom. Zatim sam ponovo zahvaljivao svome Ocu u svoje ime i u ime sve braće.

U jaslicama

Budući da sam poželio ponovno trpjeti za svoju braću, učinio sam da moja ljubazna Majka shvati da želim da Me ponovno stavi ležati u jaslicama na sijenu. Nisam se htio odmarati u njenom naručju kako bih se lišio one utjehe koju sam tu imao i kako bih dao i Mariji prigodu da trpi tako da se liši te radosti i užitka koji je osjećala kad Me držala u naručju. Marija Me stavila da ležim, kao što sam to želio i nju nadahnuo, predraga zaručnice. Kad sam bio na slami, patio sam što sam odvojen od onih majčinskih ruku koje su Me s toliko ljubavi grlile. Osjećao sam svu tvrdoću i neudobnost jaslica. Sve sam to prikazivao Ocu kao zadovoljštinu za uvrjede koje Mu nanose moja braća koja odbijaju da se odvoje od utjeha svijeta, koja ne znaju i ne žele iz ljubavi prigrliti bilo kakvu patnju, ne samo radosno i svojevoljno, ma niti one patnje koje im šalje moj Otac za njihovu duhovnu korist. Molio sam Oca da udijeli milost i snagu svima onima koji će Me htjeti nasljedovati, ne samo da se odvoje od utjeha svijeta, nego da se liše i duhovnih utjeha kako bi uzljubili trpljenje kao što sam i Ja to činio.

Kad sam bio u naručju svoje Majke, uživao sam sve te utjehe jer sam bio kao u nekom lijepom vrtu punom mirisnog cvijeća rijetkih krjeposti, posebno cvijeća njene čistoće koja Mi je bila tako draga. Ipak sam ostavio njeno naručje i lišio se te utjehe kako bih prigrlio trpljenje i zadovoljštinu za grijehe svoje braće koja u tome imaju puno propusta te se tako lišavaju mogućnosti za velike zasluge. Ocu se to jako svidjelo i bilo je Njemu nadoknađeno za sve one koji su u tome činili propuste i koji su Ga vrijeđali.

Pokazao se jako dobrohotan i velikodušan prema onim dušama koje će Me nasljedovati. Imao sam te duše pred sobom a Otac je zbog toga kušao jednu neizrecivu nasladu. Motrio je te duše koje će Me nasljedovati sa svom velikodušnošću i koje će rado ostavljati užitak kako bi prigrlili patnju. O, koliko je moj nebeski Otac uživao, to ne može shvatiti vaš razum. Bio je velikodušan prema tim dušama te je primoravao sam sebe da im sve udijeli, da im daruje duh, snagu, krjeposti da mogu prihvatiti odricanje, a zatim im pripravlja neizrecivu radost i slavu te jedno neizmjerno uživanje.

Plač zbog gubitka duša

Nakon što sam se neko vrijeme odmarao i ležao, ne predugo, ponovno sam počeo plakati jer sam mislio kako će krv koju sam prolio kod obrezanja biti za mnoge uzaludno prolivena. Samo će manji broj duša na takav način doći do spasenja i milosti, a druge će propasti zbog svoje tvrdokornosti i zlobe. Vidio sam jako dobro, o moja predraga zaručnice, mnoštvo duša koje kao potok teku prema vječnoj propasti. Njima je bilo tako blizu spasenje, ali nisu se na njega niti obazirale. Pozivani od moje milosti nisu odgovarali na moj glas.

Prezirali su nevinu krv koja je za njih prolivena s toliko ljubavi. Vidjevši da ne mogu spriječiti toliko zlo jer to su duše same od sebe u svojoj tvrdokornosti htjele, kušao sam jako veliku muku, tako veliku da sam plakao. Prikazivao sam te suze Ocu i molio Ga da zbog njih ublaži svoj gnjev do kojeg su Ga te duše dovodile svojom zlobom. Često smo Otac i Ja razgovarali o spasenju moje braće jer to je ono radi čega sam došao prebivati na zemlji. Radi toga sam postao čovjekom, radi spasenja ljudi i kad bih o tome razgovarao s Ocem, On Mi je govorio:

«Vidiš, Sine, kako nam je uzvraćena beskrajna ljubav koju smo pokazali prema ljudskom rodu darujući Tebe, moga preljubljenoga u kome Mi je sva milin! Sa toliko nezahvalnosti i neljubavi! Vidiš kako je jedan preveliki dar velike vrijednosti preziran od mnogih i gotovo svi se o tome ne brinu niti to cijene. Vidiš kako je moja očinska ljubav uzvraćena mržnjom i nezahvalnošću! Sine, dao sam Te svijetu za spasenje, a svijet se ne brine za taj dar tako da Me svijet jako vrijeđa i srdi!»

Ove i druge riječi Mi je govorio moj nebeski Otac poglavito u prigodama kada sam trpio neke tvrđe i veće patnje. Tada sam, predraga zaručnice, čuvši ove riječi u duhu padao pred Oca i molio Ga da ublaži svoj gnjev. Prikazivao sam se Njemu kao žrtva okajnica za cijeli svijet. Govorio sam da sam zadovoljan, kao što sam uistinu i bio, što sam došao na svijet kako bih ispunio Njegovu volju. Žudio sam za patnjom i smrću radi spasenja duša i bio sam na takav način prihvaćen te je Otac ublažio svoj gnjev. Bila je tako velika Njegova ljubav prema Meni da je uživao u samo jednom činu moje ljubavi koja je mogla zadovoljiti za sve uvrjede i nezahvalnosti koje su Mu iskazivala sva stvorenja. O toj ljubavi često sam razgovarao s Ocem.

U Marijinom naručju

Nakon što sam neko vrijeme plakao kako bih udovoljio Božanskoj pravdi zbog grijeha svoje braće, ponovno Me moja preljubljena Majka uzela u naručje. Ona se pridružila mojim suzama i sjedinila sa Mnom u prikazanju vječnom Ocu. Nakon što Me primila u svoje naručje, privila Me na svoje grudi, a Ja sam ljubaznim gestama pokazivao da Mi je draga majčinska ljubav i njena velikodušnost. Tako se radovao moj duh i moja ljudska narav osjećala je neko olakšanje i pomoć.

Prikazao sam ovo Ocu i molio Ga da se udostoji utješiti one duše koje oplakuju svoje grijehe, koje se žaloste vidjevši kako svijet malo cijeni Božju ljubav, beskrajnu ljubav koju ima prema čovjeku. Otac je vrlo rado prihvaćao sve to i rekao da je spreman utješiti sve duše koje će Me nasljedovati. Treba znati, predraga zaručnice, kada Me moja Majka držala u svom naručju, posebno nakon što sam dugo plakao, da je bila prožeta velikim žarom ljubavi prema Meni i svojim čistim poljupcima je obasipala moje lice. Ali nije se usuđivala to činiti, Ona najponiznija, a da prije nije osjetila od Mene da je pozvana i da Mi je to drago. Ona je čekala da joj dam za to dopuštenje jednim znakom svoje glave. Tada je Ona ispunjala svoju želju, ali nije ljubila uvijek moje lice, nekada je ljubila moje ruke, nekada noge i ovi poljupci bili su češći nego na moje lice jer se suzdržavala gotovo uvijek zbog uzvišenosti Božanstva koje je u Meni primjećivala.

Kada Mi je moja preljubljena Majka davala ove čiste poljupce i ljubila moje lice, bila bi obuzeta morem radosti i slasti i vidjelo se da je potpuno sjedinjena sa Mnom, a moja ljudska narav je jako uživala jer sam i Ja nju ljubio jednom velikom ljubavlju. Kada su među nama bili ovi čisti poljupci, prikazivao sam Ocu ovo naše duboko sjedinjenje i ljubav koja je bila između moje ljudske naravi i moje Majke. Molio sam Ga da snagom tog sjedinjenja, svetog i savršenog, udostoji se sjediniti sa Sobom sve one posebne, izabrane duše, te da njima dade doživjeti ovo ljubazno sjedinjenje, a još više onim dušama ljubavi koje su to žudile, kao što je to željela sveta zaručnica kada je govorila (u Pjesmi nad pjesmama):

«Tko će mi dopustiti da Te nađem, da Te poljubim?»

A zatim kada bi poljubila Božanskog zaručnika kliktala bi:

«Poljubi me poljupcem usta svojih.»

I opijena ljubavlju i s njom sjedinjena govorila bi:

«Čvrsto sam Ga zagrlila i ne ću Ga više ostaviti.»

Za ovo sjedinjenje i ljubav molio sam Oca da se udostoji to darovati onim dušama vjernika koji žude za ljubavlju, da ih tako sjedini sa Sobom sve više u gorućoj i savršenoj ljubavi. Otac je to rado prihvatio. Ne samo da Mi je obećao da će to učiniti što sam molio, nego još više, pokazao je puno želje da ove duše budu sposobne da im On može darovati takvu ljubav. Želio im je dati znakove svoga dostojanstva i beskrajne ljubavi na način da duša postane sposobna primiti ove čine ljubavi i dobrohotnosti. Ne samo da je to Otac rado darivao, nego je On jako uživao u najužem sjedinjenju iz ljubavi sa sličnim dušama.

Pohod pastira

Bio sam u naručju svoje ljubljene Majke Marije, o draga zaručnice, i primio sam njene čiste poljupce kada su ponovno došli pastiri da Me pohode. Znajte da su dolazili više puta. O tome vam govorim, a ovo je bilo prvi puta da su došli otkada sam prolio krv pri obrezanju i postao već njihov Spasitelj i Otkupitelj zbog krvi koju sam prolio i imena koje Mi je dano. Kad su došli ti dobri pastiri koji su već bili pozvani po Božjem nadahnuću da se poklone svom Otkupitelju, pitali su moju Majku koje Mi je ime dano.

A Marija je odgovorila: «Isus». Izgovarajući ovo ime oni su se poklonili do zemlje i klanjali se sa puno poštovanja i ljubavi. Isto je činila i moja Majka kad je izgovarala moje ime. Vidjevši ove pastire kako se klanjaju i imaju radosno lice više nego što je bilo obično, gledao sam ih pogledom ljubavi i dobrohotnosti. Molio sam Oca da prosvijetli njihov razum da bi mogli spoznati Otajstvo otkupljenja, poveća njihovu vjeru da Me smatraju svojim istinskim Spasiteljem i Otkupiteljem. Uistinu, bili su tako ispunjeni vjerom i Božanskom svjetlošću da su više puta ispovijedali da sam njihov istinski Otkupitelj i govorili su da su spremni dati i svoj život ako je potrebno kao svjedočanstvo za tu istinu u koju su već vjerovali. Molio sam Oca, koji je već ispunio njihove duše utjehom, svjetlom i vjerom, da se udostoji dati i onima koji su već u duhu došli k Njemu s vjerom, da bi još više bili utvrđeni, proslavljeni i raspaljeni Njegovom ljubavlju te da donesu plod i utjehu koju uzrokuje Njegova Božanska prisutnost i prijateljstvo duša koje su vjerne i otvorene.

Još sam molio da se udostoji prvi pozvati te duše da ih privuče svojim Božanskim nadahnućima jer stvorenje nije sposobno samo po sebi doći do svog Stvoritelja ako ih Ovaj prije ne pozove. To Mi je Otac obećao i trajno to čini, ali isto tako duše ne odgovaraju uvijek na Njegove pozive, nego ostaju u svojoj tvrdoći i zbog toga su lišene one milosti i darova koje Otac želi darovati dušama a koje dobivaju one koje odgovaraju na Njegove slatke pozive.

Darovi pastira

Ovi jednostavni pastiri donosili su neke stvari kao dar kako bi okrijepili moju Majku i sv. Josipa jer za Mene nije bilo prikladne hrane. Pa ipak radovao sam se njihovim malim i siromašnim darovima. Jako sam uživao u svakoj i najmanjoj stvari zbog dobrote srca kojom su Mi to prikazivali i kad su dolazili k Meni s tim malim darovima, njihovoj duši bilo je uzvraćeno velikim i uzvišenim darovima.

Ma kako bili siromašni, darovi, molio sam nebeskog Oca da se udostoji prihvatiti ih kao da su Njemu poklonjeni. Molio sam Ga za svu svoju braću da se udostoji primiti ih i u najmanjim stvarima koje Mu daruju i prikazuju. Otac je na to pristao i obećao da će rado prihvaćati sve pa i najmanje stvari iako je On uzvišeni Gospodin, samo ako je to prikazano s dobrim srcem i voljom i čistom nakanom, kao što su to činili ovi dobri i jednostavni pastiri. U tome se Otac pokazao jako dobrohotnim i rado je prihvaćao sve pa i najmanje sitnice. Primao je to sa radošću pa iako bi to bila samo jedna mala riječ ili krjeposni čin, malo mrtvljenje učinjeno Njemu za ljubav, ne samo da je prihvaćao, nego je uzvraćao svojim darovima milosti i obilja u sadašnjem i budućem životu pod uvjetom da je prikazanje učinjeno iskrenog srca i u dobroj volji.

Još više sam molio da kao što je primao ove darove koje su pastiri darivali mojoj Majci Meni za ljubav, da se udostoji primiti kao da je Njemu učinjena sva ona ljubav koju ljudi iskazuju svom bližnjemu. Moj Otac je dobrohotno to prihvatio kao da se čini Njemu samome. Uistinu, kao što je rado primio one darove koji su bili poklonjeni mojoj Majci jer su poklonjeni Meni za ljubav, tako će On rado prihvaćati one darove koji su učinjeni bližnjemu koji je u potrebi jer On rado prihvaća ono što stvorenje čini u ime Njegove ljubavi. Zatim treba promatrati i užitak zbog dobra koje se čini stvorenju jer On ljubi Svoje stvorenje i u tome se naslađuje. Zbog toga sam molio Oca da se udostoji na poseban način pomoći onim dušama koje iskazuju ljubav prema bližnjima u potrebi, da ih dvostruko nagradi, bilo u duhovnom, bilo u materijalnom, kako bi mogli nastaviti činiti djela milosrđa. U svemu tome Mi je Otac udovoljio i čini dalje trajno kao što to može svatko iskusiti u svom životu. Uistinu, nema nikoga tko bi se vježbao u ljubavi prema bližnjemu a da ne doživi obećanje koje je dao moj Otac, tj. obilje dobara materijalnih i duhovnih, a sve čini s pravom nakanom.