Poštovani čitatelju donosimo niz jako vrijednih kateheza koje raspravljaju o jednoj od najtežih tema u duhovnom životu s kojom se svi susrećemo.  Mir duše je jedna od najvažnijih stvari u životu čovjeka koja mu omogućava da se vedro suoči sa svime u životu.

Samo u miru čovjek može pravilno rasuđivati, raspoznavati Božje djelovanje i  donositi važne odluke. A što se tiče duhovnog života, mir je preduvjet za rast i sazrijevanje. Svetačka i duhovno mistična tradicija je toga duboko svjesna, a Lorenzo Scupoli i sam teško iskušavan u životu, kako se vidi iz kratkog prikaza koji slijedi, na gotovo neponovljiv način vodi dušu do duhovnog razlučivanja i upućuje je kako sačuvati nutarnji mir u kojem se događa autentična komunikacija duše i Boga.

Autor vodi dušu i ukazuje na razne vrste napasti na tom putu, uključujući i đavolske koje odnose mir i smućuju te ukazuje na praktičan način kako ih savladati. Ne radi se ni o bilo kakvoj tehnici psihološke naravi nego o duhovnom nauku koji podrazumijeva ljubav prema Isusu i vršenje njegove volje. Tek u tom ozračju se ispravno shvaćaju savjeti koje autor daje i put na koji ukazuje.

U našem vremenu velikih nemira svijeta, obitelji  i srdaca, neka ova knjižica bude mali doprinos istinskim tražiteljima Boga i mira koji samo On daruje. Dao Bog i Majka Božja da objavljivanje ove knjižice donese obilje duhovnih plodova u našem hrvatskom narodu.

Miljenko Sušac s.m.m. – misionar monfortanac

O autoru

Franjo Scupoli je rođen u Otrantu u Italiji  negdje oko 1530.  godine u dobrostojećoj obitelji. Kao mladić dao se na studije književnosti te je postigao nivo kulture  neuobičajen za ono vrijeme. U zreloj dobi se odlučio za redovništvo i svećenstvo.  Te je 1569 godine primljen kao kandidat u samostan sv. Pavla u Napulju kod otaca teatinaca. Pod vodstvom sv. Andrije iz Avellina 1.1. 1570 počeo je godinu novicijata. Prve zavjete položio je 25. 1. 1971. godine mijenjajući ime u Lorenzo, a nakon studija teologije zaređen je za svećenika za Božić 1577. godine.

Zajedno  sa  sv. Andrijom iz Avellina premješten je u samostan u Milano, a 3. godine kasnije određen je za kuću u Đenovi gdje je imao prigodu vježbati se u herojskoj ljubavi prema oboljelima od kuge koja je harala Đenovom 1579. godine.

Bio je teško oklevetan u družbi, ne zna se na koji način ni zbog čega. Generalni kapitul otaca teatinaca 1585. godine ga je osudio, degradirao u status jednostavnog brata bez prava obavljanja svećeničke službe. Čudesnom blagošću i poslušnošću je prihvatio osudu i sve odluke poglavara. Osuda će biti opozvana 25 godina kasnije, negdje u svibnju 1610. godine, samo 4. mjeseca prije njegove smrti.

Iz Đenove, je sredinom 1588. premješten u Veneciju. Iduće godine objavljuje kao anonimni autor knjigu Il combattimento spiritualeDuhovni boj. U godinama 1589-1591 često je išao u Padovu gdje je vjerojatno susreo i sv. Franju Saleškoga. Sv. Franjo Saleški  je na sebi u mučnim mladenačkim godinama iskusio vrijednost nauka Lorenza Scupolija i do kraja života je preporučivao svojim duhovnim sinovima Il combattimento spiritualeDuhovni boj.

Lorenzo Scupoli je 1598 premješten u Napulj gdje je proživio zadnje godine svog života. U herojskim krepostima, ljubavi, poniznosti i poslušnosti prihvaćao je osudu koja je nad njim visjela punih 25. godina, da bi samo par mjeseci prije njegove smrti bila opozvana. Umro je na glasu svetosti  28. 11. 1610. u samostanu sv. Pavla u Napulju gdje je i počeo svoj redovnički život.

Iste godine je nakon 50 anonimnih izdanja u samo 20 godina, u Bolonji po prvi puta izdana knjiga Il combattimento spiritualeDuhovni boj  s imenom Lorenza Scupolija kao autora. Djela Lorenza Scupolija su postala klasici katoličke duhovne literature koja se stavljaju uz bok Nasljeduj Krista po ljepoti nauka i broju izdanja. Radujemo se da se i na hrvatskom jeziku može nabaviti Duhovni boj  u izdanju Verbuma iz Splita.

Osim Duhovnog  boja Scupoli je napisao i Dodatak istoj knjizi u kratkih 38 poglavlja, te Del modo di consolare gli infermi a morire – Način kako utješiti bolesne kod umiranja; Il modo di recitare lo corona della Madonna – Način kako recitirati Gospinu krunicu; te Della pace interiore ovvero il seniero del Paradiso –  Nutarnji mir,  put koji vodi u Raj.

Ova zadnja knjižica koje se po prvi puta prevodi i na hrvatski jezik je najčešće objavljivana kao dodatak Duhovnom boju.