Lorenzo Scupoli kao veliki autor duhovnog života uči:

1. Narav našeg srca i najvažnija vježba duhovnog života

„ Tvoje srce je stvorio Bog samo zato da ga On ljubi i posjeduje. S ovom njegovom ljubavlju moći ćeš činiti od svoga srca ono što ćeš htjeti. U bilo kojoj stvari, iako teška po sebi, lagano ćeš uspijevati. Zato trebaš prije svega dobro usredotočiti ispravnu nakanu tvoga djelovanja, nakanu svoga srca, na način da ono što živiš izvana bude određeno iz tvoje nutrine.

Slažem se, tjelesne pokore i vježbe kojima u sebi ovladavamo tjelesnog čovjeka mogu biti korisne, ako su umjerene s nezamjetnošću i odmjerene po razlučivanju prema potrebama osobe koja ih vrši. Ali znaj da nećeš zadobiti nikada nijednu krepost samo tim putem, samo možeš pasti u ispraznost i taštinu (usp. Prop 1,14). Izgubiti ćeš svoje napore, ako vježbe tjelesne pokore ne budu upravljane i oživljene od nutarnjeg života.

Život čovjeka je označen protivštinama i napastima (usp. Jb 7,1). Upravo zbog toga ozračja borbe važno je da bdiješ nad svojim srcem kako bi u njemu boravio mir. Čim se podigne u tvojoj duši neki pokret nemira trebaš odmah obratiti pozornost i umiriti svoje srce. Prije sveg radi se o tome da mu ne dopustiš lutati, niti dopustiti da se okrene za bilo kojom stvari koja ga smeta. To trebaš učiniti toliko puta koliko se puta u tvom srcu podigne nemir, bilo to u vrijeme molitve ili u bilo kojem drugom trenutku. I znaj da ćeš znati dobro moliti kada budeš slijedio ovu duhovu taktiku.

Ali pazi dobro! Sve to se treba u tvojoj duši događati s blagošću, bez nasilja nad tvojom dušom. Sve u svemu, postani svjestan da glavna i trajna vježba tvog života treba biti nakana, umiriti svoje srce, ne dopuštajući  mu nikada da luta.

2.Kako se duša treba umiriti

Dakle pazi da ovaj duhovni pristup bude kao straža mira koja pazi na pokrete tvoje duše. Sam ćeš uvidjeti da ćeš doći do velikih stvari, bez temeljnih napetosti, naprotiv s puno mira i nutarnje čvrstoće. Neka u tebi živi ova «straža mira» koju Bog hoće kako bi ti mogao bdjeti sam nad sobom navikni se moliti, slušati, živjeti ponizno i podnositi uvrede. I neka se sve to događa bez uznemiravanja.

Jasno da prije nego mogneš doći do tog mira, proživjeti ćeš određenu nutarnju muku jer nemaš tu naviku; ali zatim tvoja će duša biti utješena iako će se morati suočiti sa protivštinama i naporima; te ćeš iz dana u dan, upravo po ovoj vježbi naučiti umiriti svoj duh.

Ako se ponekad dogodi da  progonstvo, protivštine i borba budu takvi da ne možeš imati taj mir ni na bilo koji način, odmah se uteci u molitvu i ustraj u njoj. Sjeti se našega Gospodina Isusa Krista; tri puta je molio u Getsemanskom vrtu (usp. Mt 26,44) kako bi ti pokazao  primjer da svaka učinkovita pomoć dolazi od molitve.

Ma koliko se ti mogao osjećati obeshrabren i utučen, ne prestani moliti dok se tvoja volja ne suobliči volji Božjoj. Posljedica toga? Tvoje srce ne samo da će se smiriti, nego će postati odvažno u prihvaćanju i življenju onoga čega se prije bojalo i odbacivalo; postati će spremno ići u susret onome što ulazi Božji plan. Pri tome se sjeti Isusa, čim je završio molitvu u Getsemanskom vrtu reče učenicima: Ustajte idemo. Evo približava se moj izdajnik (Mt 26,46).