ISKORISTITI VLASTITE GRIJEHE TAKO DA SE UDVOSTRUČI POBOŽNOST PREMA PRESVETOJ DJEVICI MARIJI

 Marija, luka brodolomaca, iz Isusovih ruku primi obraćenu Magdalenu

Pripremajući treće izdanje ovog djela, došla nam je misao da nadodamo jedno poglavlje i kajemo se što ga prije nismo napisali. Kako opjevati Božansko milosrđe, a da se ne posveti himan hvale Majci Milosrđa? Možemo li proučavati umijeće kako da iskoristimo naše grijehe u školi ljubljenog sveca, a zaboraviti utočište grešnika, čiju je dobrotu toliko slavio sveti biskup? Dodirnuli smo taj argument tijekom djela, ali to nije dosta. Dolikovalo je da mu posvetimo jedno posebno razlaganje.

Ta razmišljanja su nas najviše uvjerila do nogu naše Presvete Djevice Klermontske. U tom starom svetištu nam se činilo, da smo bolje razumjeli da je Marija luka brodolomaca i ujedno njihova zvijezda. Sveti Franjo Saleški je rekao: “Presveta Djevica je uvijek zvijezda sjevernjača i luka utočišta svih ljudi koji su plovili na valovima mora ovog bijednog svijeta. Oni koji upravljaju svojom plovidbom u svjetlu te Božanske zvijezde, po njoj će izbjeći udare u hridi i pad u bezdan grijeha, dok oni koji su se nažalost udaljili od njezinog skrbništva, ne pronalaze drugu sigurniju luku, kako bi nadoknadili počinjene brodolome i okrenuli ih na dobro, budući da je Bezgrešno Srce Marije najnježnije od svih majki.”.

Stoga se čini da nas sam sveti Franjo Saleški moli da napišemo ovo naknadno poglavlje i upućuje nas da ga sjedinimo sa prethodnim stranicama u kojima prikazuje Magdalenu, uzor grešnika koji žele iskoristiti svoje padove i istodobno ih popravljati.

U jednom pismu svetoj Ivani de Chantal, svetac se vraća na tu temu, govoreći o ekstazi, koja ga je prenijela u duhu u kuću Šimuna gubavca, i kliče: “Činilo mi se da vidim Spasitelja jako radosnog, ali nisam se usudio ići do Njegovih nogu, iz obzira prema svetoj Magdaleni. Bacio sam se tada do Marijinih nogu, koja je, ako se ne varam, bila nazočna. Bio sam žalostan što nisam imao toliko suza i mirisa kao Magdalena, ali Majka Božja se zadovoljila s nekoliko kapljica koje sam prolio na skut njezine haljine, jer se ne bih usudio dotaknuti njezinih svetih nogu. Jedna stvar me jako utješila: nakon gozbe, Isus je povjerio dragu obraćenicu Majci Mariji, koja ju je dugo milovala, zbog čega se gotovo uvijek grešnica može promatrati s Presvetom Djevicom. To mi je ulilo veliku hrabrost i bio sam zbog toga beskrajno utješen.”. Na drugom mjestu kaže: “Bilo je, upravo posredstvom Majke Božje i po njezinu primjeru, da je sklonište nečistoće, Magdalena, koja bijaše kao pocrnjeli kotao od tisuću nečistoća, poslije obraćenja pod stijegom Djevičine čistoće, postala kristal potpuno čist i sjajan, kadar primiti i sačuvati najdragocjenije tekućine i najzdravije vode.”.

Isus, posrednik kod Oca učinio je Mariju za posrednicu kod sebe samog

O, Oče sveti, daruj svim grešnicima tu hrabrost i radosno pouzdanje koje im mora nadahnuti utjecanje Mariji! Uvjerite ih, da ako veličina njihove bijede, unatoč svim razlozima koji su obrađeni u ovoj knjizi, suzdržava ih da se ne bace u Srce beskrajno dobrog Isusa, ta bijeda im mora saopćiti neodoljivi polet koji će ih nositi na Marijine ruke, koja čuva najnježnije milovanje za one koji su najbolesniji.

Sam Spasitelj je htio da tako bude i preduhitrio je strahove, koje nužno u grešnicima nadahnjuje njegovo Božanstvo u službi Suca, unatoč svim očitovanjima njegove nježnosti. Premda nije prestao biti naš zagovornik i posrednik kod Oca, On se udostojao uspostaviti između sebe i nas Posrednicu i Zagovornicu, kojoj se svi možemo približiti bez straha, jer je naša Majka i koja može sve postići od Boga, jer je Njegova Majka. Tako ona uvijek zagovara pobjedonosno kod Sina, pokazujući mu grudi kojim ga je hranila, kao što Sin zagovara kod Oca pokazujući mu Srce i svoje rane.

Svjedočanstva crkvenih otaca potvrđuju nam tu ekonomiju Božjeg plana. Isus je sam mogao dostajati da obnovi ljudski rod, jer od njega dolazi ono što nam je neophodno potrebno, ali nije bilo dobro da Čovjek bude sam. Dolikovalo je, budući da su jedan i drugi spol sudjelovali u rušenju, da isto tako, ijedan i drugi spol pridonesu obnovi.

Isus je položio u Mariju otkup ljudskog roda. Htio je da nam sve milosti dolaze od nje. Ona je vodovod po kojem milost dolazi do nas, Ona je ljestve po kojima uzlazimo Bogu, vrata koja nam otvaraju pristup Njegovoj dobroti, vrat po kojem stižu čitavom tijelu Crkve zasluge Glave. Nitko se ne spašava, nitko ne postiže oproštenje, nego po Njoj.

Marija, nova Estera, opunomoćenica kod Božanskog Milosrđa

Kao Estera, Marija je pronašla kod Gospodina milost za sve ljude i postigla cilj svoje božanske vladavine. Ona drži žezlo Milosrđa dok je njezin Sin, Kralj pravde. Da, Marija je opunomoćena ministrica Milosrđa. Milosrđe je njezina ovlast. Kako u suvremenim državama, oni koji se bave financijskim poslovima, plovidbom, poljodjelstvom, moraju se obratiti nadležnim ministrima, tako se moraju utjecati Majci Božjoj i oni kojima je potrebno milosrđe; i što je njihova bijeda veća, više imaju razloga da se uteknu njezinom majčinskom srcu. Bezdan doziva bezdan i, kako kaže sveti Franjo Saleški, “Širokogrudnosti i darežljivom izobilju ništa nije draže do li uboga nestašica; i što je veće izobilje dobra, to je jača njegova želja da se razdaje. Jedva bi se dalo reći, tko uživa veće zadovoljstvo: izobilje dobra, koje se razdaje ili siromaštvo ili oskudica, koji trebaju primiti i prihvatiti dar; jer naš Gospodin nije uzalud rekao: Blaženije je davati, nego primati.”.

Često se Marijino ime čini djelotvornijim od Isusovog imena

Sveti Anselmo ide dalje. Ne oklijeva reći da se često dogodi da prije bude uslišan zazivajući Marijino ime, nego Isusovo: “Ne kao da bi Majka bila moćnija od Sina, jer Ona od Njega prima svaku moć, nego Isus, budući da je Gospodin i Sudac svih, te poznavajući zasluge svakoga, djeluje uvijek pravedno i kad ne uslišava odmah. Kad zazovemo Marijino ime, naprotiv, Njegova pravda je zadovoljena, umiruje se i zasluge tog neusporedivog stvorenja posreduju da dobijemo sve Što tražimo.”.

Drugi razlog kojeg su naširoko razložili stari pisci, a koji se temelji na Svetom Pismu koje oni komentiraju, još jasnije nam otkriva to otajstvo. U Starom Zavjetu, kažu oni, Bog je nazvan Gospodin nad vojskama, Bog osvetnik, Lav Judin. Predstavljen je kao okružen plamenovima, gromovan iz nebeskih visina, kao bacajući munje, bruseći mač, držeći luk i napinjući strijele; tako da pokriva zemlju potopnim vodama i grešni grad kišom sumpora; uništava svoje neprijatelje u morskim dubinama i strovaljuje ih u otvoren ponor zemlje na njegovu putu. Odjednom, u Evanđelju, sam Bog nam se očituje pod znamenjem janjeta. On nema skoro hrabrosti da prelomi napuklu trsku, da ugasi stijenj što tek tinja. Što se dogodilo? Evo: Bog se utjelovio u Marijinu krilu! Pravda ostaje na Nebu, Milosrđe siđe na zemlju onda kad je djevičansko Marijino krilo donijelo svoj plod.

Ganutljiva razmišljanja teologa Kristofora de Vega o Marijinom milosrđu

Judin lav je uzeo u krilu najljupkije žene prirodnu krotkost janjeta. Sisao je s majčinim mlijekom blagost te nježne ovčice. Mlijeko, koje je bolje od vina, kaže slavni tumač “Pjesme nad pjesmama”, jer vino može opiti čovjeka, tako da zaboravi primljene uvrede i osposobiti ga da olako prašta; ali mlijeko Presvete Djevice je imalo moć da opije samog Boga. Upravo je On od njega pio, sisajući s njim milosrđe, bacio je daleko od sebe sjećanje na naše grijehe i to majčino mlijeko ga je potaklo da postane širokogrudniji u praštanju. Da, bez straha, nadodaje Riccardo di s. Vittore, u tebi Marijo, umnožilo se obilje Božanskog milosrđa i preko Vas se izli na nas. Iz kamena je izišao med, jer je iz panja Jišajeva nikla mladica, koja daje taj slatki sok, lijek tolikim zlima. Kad su Egipćani, koji su simbol grijeha, htjeli prijeći preko Crvenog mora, potopili su ih bijesni valovi: nije bilo korablje. Naprotiv, na prijelazu preko Jordana nije bilo žrtava: posrednički Kovčeg saveza udaljio je kaznu. Bez Marije, svi bi se mogli plašiti osvetničkog Boga, ali kad On stanuje u tom Kovčegu saveza, ne trebamo iščekivati drugo nego dobročinstva. Tako i prorok Šimun, kad je vidio Mesiju na Marijinim rukama, proglašava ga spasenjem Izraela, ali kad ga drži na vlastitim rukama, vidi u njemu propast i uzdignuće mnogih.

Dršći, grešniče, ako rastaviš Krista od Marije; ali moli Ga s pouzdanjem, kad se nađeš na rukama ljupke Kraljice; Milosrđe se nalazi na vlastitom prijestolju, cvijet na vlastitom korijenu, voda u vlastitom oceanu.

U Očevu krilu, Sin Božji je crpio svojstva Božanskog očinstva. U krilu svoje Majke, naprotiv, zaodjenuo se majčinskim osjećajima; a slavni teolog, od kojega smo najvećim dijelom preuzeli prethodne citate, ne vidi poteškoću zaključiti, temeljeći se na autoritetu teksta svetog Ambrozija, da je Marija sudjelovala u povećanju milosrđa Boga, kojeg je rodila i okrunila Njegovu glavu draguljima vječnog milosrđa.

Sveti Bernard, sveta Brigita, sveti Franjo Saleški pozivaju nas da se uteknemo Mariji

Grešniče, ma kakav god bio, pa i ako si jednom nogom bio u ponoru, ako tvoje srce obuzme očaj, gledaj Mariju, misli na Mariju i zadobit ćeš nedužnost i mir. Sama Presveta Djevica otkrila je svetoj Brigiti da nema nikoga, samo ako nije proklet, tko zaziva Njeno ime s voljom da napusti grijeh, a da ga đavao ne bi napustio; i nema nikoga, kako ljupko pripovijeda apostol Chiablese, tko izgovara Marijino ime, koje je naučio ponavljati u samostanu, a da kao plašljiva ptica, ne bi odmah bio oslobođen jastrebovih pandža, kojima ju je držao; koji grešnik ne bi mogao pobjeći iz đavolskih pandži, zazivajući to najmoćnije Ime? To Ime mora biti, kako se pisac izražava, naše disanje, jer kaže jedan Sveti otac, uistinu, po Mariji grešna duša diše i u nadi se otvara oproštenju.

Usporedba dvostrukog otkucaja srca primijenjena na Isusa i Mariju

Moderni pisac još jasnije upućuje na usporedbu tako ispravnu kao i smionu, kako bi izrazio službu Majke Božje i kako se moraju služiti Njom svi oni, koji su ubijeni i ranjeni grijehom. “Svaki udarac srca je dvostruk i sastoji se od dva pokreta: jedan povlači iz organa mrtvu krv, a drugi baca živu krv. Samo srce je kao duplo i dva su srca u jednom: jedno je djelotvorno, drugo više pasivno; jedno izlijeva život, drugo uzima smrt, da bi dalo život. Jedno oživljava, drugo čisti. Tako je usred obnovljenog čovječanstva, služba srca, onog srca koje sastavljeno od dvije žive duše u jednoj; Isusova duša oblikuje živo krilo srca svijeta, a Marijina duša oblikuje, po Isusovoj milosti, krilo po kojem prolazi ono što je mrtvo, da bi se povratilo u život. Ona dovodi mrtvu krv čovječanstva Onomu koji je sam život, kako bi se razlio život, te Isus tu krv ponovno oživljava i pobožanstvenjuje u svijetu. Riječ, utjelovljujući se pobožanstvenila je krv, ali je Djevica Ona, koja je Riječi dala tijelo da ga pobožanstveni.”

Utješne riječi svetog Ignacija, svetog Bonaventure, svetog Petra Damjanskog i svetog Grgura Nazijanskog o Marijinom milosrđu

Tko bi ikad mogao prebrojiti duše koje je Marija ponovno dovela na Božji put? Trebalo bi izbrojiti sva obraćenja, jer ne postoji ni jedno koje bi bilo bez njezine majčinske uloge. Nemoguće je, kaže sveti Ignacije, da se grešnici spase bez Marijine pomoći. Nije Božja pravda ta koja nas spašava, nego Njegovo beskrajno Milosrđe potaknuto Marijinim molitvama.

Nova Ruta, nastavlja sveti Bonaventura, ubire klasje, koje je izmaklo žeteocima, tj. duše koje su gluhe na sve pozive milosti, uzima ih i stavlja u žitnicu očeve obitelji.

Zahvaljujući molitvama te blage Djevice, kalvarijski razbojnik postao je pokornik i mučenik, kaže sveti Petar Damjani. Juda izdajnik ne bi se bio objesio, da je pričekao trenutak u kojem je Isus umirući povjerio apostole svojoj Majci.

Njoj se utječe prvak apostola, nakon trostrukog zatajenja, a sveti Grgur Nazijanski poetskim nam jezikom prikazuje Mariju, dok govori Isusu: “O Božanska Riječi, griješiti je svojstveno čovjeku: oprosti Petru! Isus odgovara: Spasila si ga, o Majko moja, jer pristajem na sve Tvoje želje: iz obzira prema Tebi, opraštam Petru sve njegove grijehe”. Sveti Pavao, kažu stari životopisci, pripisao je Marijinom zagovoru udarac milosti koja ga je preobrazila.

Ako je takvo bilo Marijino milosrđe u ovom životu progonstava, nastavlja sveti Bonaventura, kakvo li je sada kad Ona kraljuje u Nebu? Milosrđe se umnaža onoliko koliko je mnoštvo grešnika koje vidi na zemlji, a Crkva tvrdi da je njezina služba u Raju, upravo molitva za grešnike.

I nisu li upravo oni, ti koji su uvelike povećali Njezinu slavu? I bi li Ona bila Majka Otkupiteljeva, da nije bilo grešnika? “Oni su,” – piše Olier – “ti koji su pribavili Djevici čast da bude Majka Spasitelja ljudi, jer bez grijeha, Isus ne bi došao na svijet u slabom tijelu”. Marija je u izvjesnom smislu dužnica grešnicima, jer je postala Majka Isusa Krista Spasitelja.

Razlog zbog kojeg je Marija posebna zaštitnica grešnika

Mi smo, rekao je sveti Toma iz Villanove, u izvjesnom smislu povod njezinog uzdignuća. Božanski liječnik ne bi sišao s Neba, da na zemlji nije bilo bolesti grijeha, da je izliječi. Marija je postala Majka Božja, jer smo bili grešnici. Bog ne bi postao čovjekom, da čovjek nije sagriješio. Bez sumnje, o, Presveta Djevice, Ti nam ništa ne duguješ, jer razlog svega tog nije bila naša zasluga, nego krivnja. Ali, razmišljajući o tvojoj veličini, udostoj se, po svojoj dobroti, sjetiti naše bijede. Uistinu, bit ćeš Zagovornica grešnika, jer zbog njihovih grijeha si uzvišena tako visoko; premda nas grijeh potiče na veliku bol, Tvoja uzvišenost nam je jako draga, a Tvoja slava nadoknađuje štetu prouzrokovanu grijesima.

Pobožni autor kliče: “Kako sam gubio nadu zbog veličine mojih grijeha, o Marijo! Ali ti si Majka, ti si Majka svih, a posebno grešnika.”. Da, upravo grešnici neprestano obnavljaju Presvetoj Djevici slavu i radost božanskog majčinstva, jer u njima će ponovno roditi Krista, svaki put kad Ga po njezinom zagovoru oživi u njihovim dušama. U obraćenju svakog grešnika, tj. u njegovom ponovnom rađanju na milost i obnovu u božanskom posinstvu, u trenutku u kojem ga nebeski Otac oživljava u Kristu, mu kaže: ti si sin moj, danas te rodih!: Anđeo čuvar sretnog obraćenika, pokazujući ga Mariji, može je pozdraviti Elizabetinim riječima: blagoslovljen plod utrobe tvoje, jer je Uistinu plod njezina krila.

Ona je majka udova, kao što je majka Glave mističnog tijela Crkve, i Bijedan pravednik neće ući u nju i s njom imati udjela, ako nije rođen na božanski život po novoj Evi, istinskoj majci svih živih.

Marija, utočište grešnika, ne propušta ništa kako bi postigla njihovo obraćenje

Stari tumač “Pjesme nad pjesmama”, komentirajući odlomak pasi svoje jariće, bez poteškoće ga primjenjuje na Mariju i njen odnos prema grešnicima. Oni su jarci i s pravom nazvani Marijino stado. Ne kao da ih Ona želi takve kakvi jesu, određene da budu smješteni na lijevu stranu proslavljenog Suca, nego ih posinjuje s nakanom da im osigura mjesto na desnoj strani, preobražujući ih u vjerne jaganjce. Tako i liječnik obično zove “moj bolesnik” onog za koga se brine, ali je daleko od toga da želi njegovu bolest. U tim usporedbama nalazi se puno ohrabrenja. Janje je bez sumnje draže od jarca i ništa nije vrednije od bjeline nedužne duše. Sretni oni, koji su slični janjetu bez mane, zaslužuju milovanja Presvete Djevice, nazvane “Božanska Pastirica”. Ali i grešnicima ostaje beskrajna utjeha. Ispovijedajući da zaslužuju zbog svojih grijeha biti smješteni na lijevu stranu Suca, kao prokleti jarci, ovisi jedino o njima samima, hoće li se s povjerenjem uteći Mariji, kako bi postali njezini i bili obraćeni u janjce.

Zdravlje je uvijek više cijenjeno nego bolest i sretni su oni, koji ne trebaju liječnika. Ali ako smo bolesni, koja radost i sigurnost da o nama može voditi brigu najbolji liječnik, biti njegov pacijent i ubrojiti se među njegove bolesnike! Kako god bolesni bili, koliko god očajno bilo stanje naše duše, ako želimo, Marija će nas proglasiti svojim bolesnicima. I jer ovdje na zemlji nema neizlječive duhovne bolesti i nijedna se ne može oprijeti brigama svemoćne Majke Božje, Ona će nas ozdraviti. Njezina slava, kao jednog vrsnog liječnika, onoliko će zablistati, koliko je teže zlo od kojeg će nas iscijeliti.

Zatim, jednom ozdravljeni i istrgnuti iz smrti, za vrijeme bolesti i opasnosti dugog oporavka, pa bio taj oporavak dokle god živimo, ta blaga Majka će nas uvijek ljubiti i bdjeti nad nama, kao liječnik koji prati svoje bolesnike i nakon izlječenja. Imat ćemo posebni naslov po njezinoj majčinskoj zaštiti. Njezina čast će je poticati da se brine za našu ustrajnost u stanju milosti, koje će nam Ona postići svojim zagovorom i svojom boli.

A, ako ne budemo vjerni njenim terapijama i ponovno padnemo u grijeh? Napušta li možda liječnik svoje bolesnike kad ponovno obole? Hoće li se osvetiti možda što je bolesnik bio nemaran njegovim terapijama? O ne, udvostručit će umijeća svoje sposobnosti i posvetit će se tome da postigne ozdravljenje, koje će biti teže zadobiti.

Molitva zahvale Mariji jednog grešnika

O, dobra Majko Onoga koji je rekao: “Ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni i oprostite sedamdeset puta sedam”, kad li će naši ponovni padovi iscrpsti Tvoju moć i nježnost Tvoje skrbi? Ti ćeš tražiti, kako kaže sveti Bonaventura, grešnika koji je odbačen od svih, zagrlit ćeš ga, zagrijati ćeš ga i nećeš mirovati dok ga ne ozdraviš. Ja sam tvoj bolesnik, spasi me: “Sav sam tvoj, spasi me!”. To će biti moj krik nade za sve dane mog progonstva. Koliko mi više dođu na pamet prošli padovi, toliko više ću se sjetiti, da si Ti primila moć i dobrotu da me podigneš, te da ih nikada nisi izgubila; i tako ću biti siguran da me nećeš ostaviti, dok me potpuno ne ozdraviš. Moja zahvalnost zbog tvojih briga, želja da očitujem Tvoju moć, pomoći će mi da slijedim Tvoje savjete. Ljubim Te, jer si me izvukla iz bezdana. Konačno u Nebu, zauzimajući mjesto među onima koji Tebi duguju svoje spasenje, koji su usred svojih bijeda, svu svoju nadu stavili u Tebe, bit ću Tvoja slava, kao što je bolesnik slava liječnika koji ga je izvukao iz same smrti, ne jednom nego više puta. To će biti trijumf milosti. Sami moji grijesi postat će podnožje Tvoje proslave i prijestolje Božanskog milosrđa, kojemu želim vječno pjevati: “Božjem Milosrđu pjevat ću u vijeke!” Amen! Amen! Amen!