Put čišćenja (7 dio) usvajanje temeljnih praksi vjere

Sveto pismo je najvažnija knjiga kršćanske liturgijske molitve, a trebalo bi postati i osobne molitve vjernika. Kao vjernici trebamo se potruditi ne samo da upoznamo Božju Riječ nego da s Biblijom u ruci molimo. No nije dosta upoznati Isusa u Evanđelju nego, kako uči cijela tradicija, trebamo ući u dijalog s Isusom koji osobno je prisutan u Svetom Pismu te se otkriva po vjeri.

Crkva uči:
„A tolika je moć i sila u Riječi Božjoj da je ona uporište i životna snaga Crkvi, a sinovima Crkve ona je jedrina vjere, hrana duši, čisto i nepresušno vrelo duhovnog života. Stoga za Sveto pismo izvrsno vrijede riječi: Živa je uistinu i djelotvorna Riječ Božja, koja ima moć da gradi i dade svima baštinu među posvećenima“
Nažalost mnogi kršćani skoro nikada ne koriste Sveto Pismo u svojoj osobnoj molitvi. Nakon Drugog vatikanskog koncila brojni su poticaji na ovu vrstu molitve kao autori koji donose temeljne smjernice koje dolaze još iz prvih stoljeća kako osobno moliti sa Biblijom u ruci.
“Lectio divina” je čitanje Sv. Pisma s vjerom u jednom ozračju molitve i sabranosti, vjerujući da se nalazimo pred tajnom osobne Božje prisutnosti. Sam Bog po svojoj Riječi nam govori dok mi sa naše strane nastojimo biti prisutni i ući u dijalog s Bogom u duhu slušanja, ljubavi i prepuštanja Božjoj volji. Ne radi se samo o čitanju i studiranju Sv. Pisma jer nas ono vodi samo do jednoga intelektualnog napora i razumijevanja nego nastojimo mi kao osoba sa cijelim svojim bićem biti prisutni pred Bogom koji nam govori.

Sv. Jeronim potiče:
„Vraćam što sam dužan, slušajući Kristove zapovijedi kad kaže: Ispitujte Pisma i tražite, i naći ćete. Činim to da ne bih sa Židovima čuo: Lutate ne poznavajući Pisma ni Božju snagu. Ako je naime – kako tumači apostol Pavao – Krist Božja snaga i Božja mudrost, onaj tko ne pozna Pisma ne zna Božju snagu ni njegovu mudrost: nepoznavanje Pisama nepoznavanje je Krista.
Zato ću nasljedovati onog oca obitelji koji od svog blaga iznosi novo i staro, a tako i zaručnicu koja u Pjesmi nad pjesmama: Za te sam, najdraži moj, čuvala staro i novo. Tako ću izlagati Izaiju da pokažem kako je on ne samo prorok nego i evanđelist i apostol. On naime kaže o sebi i o ostalim evanđelistima: Kako su dragocjene noge onih što naviještaju dobro i mir. I njemu veli Bog kao apostolu: Koga bih poslao i tko će poći mome narodu? A on odgovori: Evo me, pošalji mene.
I neka nitko ne pomišlja da bih želio kratkim govorom obuhvatiti smisao tog sveska, jer to Pismo sadrži sve Gospodnje tajne: u njemu se naviješta Emanuel rođen od Djevice, te izvršitelj sjajnih djela i znakova kao umrli, ukopani i uskrsnuli iz podzemlja, a tako i Spasitelj svekolikih naroda. (…) Sve što je u svetim Pismima, sve što može iskazati ljudski jezik i primiti misao smrtnika – sve je to sadržano u tom svesku. O njegovim otajstvima svjedoči sam pisac: Zato će vam svako viđenje biti kao riječi u zapečaćenoj knjizi: dade li se kome tko zna čitati govoreći: De, čitaj to!, on će odgovoriti: Ne mogu, jer je zapečaćena. A dade li se kome tko ne zna čitati govoreći: Čitaj to!, On će odgovoriti: Ne znam čitati.
Ako se to komu čini slabim, neka počuje što kaže Apostol: Neka govore dva ili tri proroka, a ostali neka prosuđuju; ako je pak nekomu što sjedi bilo objavljeno, prvi neka šuti. Iz kojeg razloga da se prešuti nešto što obznanjuje Duh koji govori preko proroka? Treba li to prešutjeti ili izgovoriti? Ako su dakle razumijevali što su govorili, sve je puno mudrosti i razložnosti. Nije do njihovih ušiju dopirao zrak što je zatitrao glasom, nego u duši proroka govoraše Bog, kako kaže drugi prorok: Anđeo je govorio u meni, ili: Kličući u srcima: Abba, Oče, ili pak: Poslušat ću što govori u meni Gospodin Bog.“ (Kom. Iz. br. 1-2)
Temeljne misli koje nas vode prilikom molitvenog čitanja Biblije
Prvo i najdublje uvjerenje koje imamo po vjeri kada čitajući molimo sa Svetim pismom jest slijedeće: ako u molitvi čovjek govori Bogu i moli Boga u čitanju Biblije Bog govori čovjeku te moramo ponizno osluškivati Riječ Božju.

Crkva ima duboko uvjerenje da je Biblija nadahnuta Riječ  koja “s neba dolazi”, da u ljudskoj riječi i po ljudskoj riječi imao Božju Riječ koja je upućena čovjeku.
Isti tako trebamo shvatiti da je to živuća Riječ. Sam Bog je prisutan u svojoj Riječi i potiče nas na slušanje. Sveti Grgur Veliki je govorio slušajući njegovu Riječ “kao da vidiš usta koja ti govore”. Sveto pismo je nadahnuto a to možemo vidjeti i kao trajno nadahnuće. Riječ koju čitamo s vjerom i pobožno molimo je čudesno oplođena Duhom Svetim koji ju prožima i čini djelatnom. Tajna osobne Božju prisutnost. To je čin kojim Bog sam kao sugovornik kuca na vrata našega bića. Od tuda proizlazi djelatna i spasenjska učinkovitost Božje Riječi.
Kršćanska tradicija je otkrila još jednu tajnu Božje Riječi te s dubokom uvjerenjem svjedoči da se cijelo Sveto Pismo stječe u osobu Isusa Krista. “Cijelo pismo je samo jedna knjiga i ta knjiga je Krist” (Hugo od Sv.Viktorija) Isus Krist, utjelovljeni Sin Božji, je osobno punina objave. Tako da smisao Božje Riječi nije apstraktna bez osobna istina nego osoba Isusa Krista koji ljubavlju privlači sve one koji mu povjeruju.
Sv. Franjo Saleški potiče na čuvanje Riječi Božje u srcu po uzoru na Mariju: „Rado i s ljubavlju slušaj riječ Božju; bilo da slušaš u razgovoru s duhovnim prijateljima, bilo da slušaš propovijed, uvijek slušaj pozorno i s počitanjem. Okoristi se njom i ne daj, da padne na zemlju, nego je kao dragocjenu pomast primi u svoje srce.

Nasljeduj BI. Djevicu, koja je brižno čuvala u svome srcu svaku riječ na slavu svoga Sinka. Sjećaj se, da Naš Gospod sabire riječi, što mu ih mi izgovorimo u molitvama, kao što mi sabiremo riječi, koje nam On govori u evanđelju.“ (Filoteja II,17)
Kako moliti čitajući Sveto Pismo?

1.Pripraviti se na čitanje i molitvu: Trebamo znati da čitajući s vjerom Sveto pismo mi se nalazimo u Božjoj prisutnosti. Moramo nastojati očistiti srce, stvoriti ozračje mira i sabranosti te nastojati ući u stav osluškivanja i slušanja.

2. Čitanje Svetog pisma kao razgovor: Razgovor s Bogom ili još podrobnije “sada mi sam Bog govori” treba da uđe u našu svijest. Kao posljedica toga trebamo njegovati tipično biblijski stav duše otvorenosti i slušanja Boga. Iz toga proizlazi jedan osobni odnos s Bogom jer po dijalogu mi otkrivamo našu temeljnu sposobnost odlučivanja i ljubavi. Bog sugovornik nam upućuje Riječ i mi mu možemo odgovoriti. Ovaj razgovor možemo podijeliti u tri dijela:
Lectio – samo čitanje svetoga teksta: Tekst koji čitamo i tako želimo moliti ne smije biti previše dug. Preporuča se uzeti jednu knjigu iz Biblije, za one koji nemaju temeljitu biblijsku kulturu bolje je početi s evanđeljima, i moleći čitati tu knjigu u kontinuitetu od početka do kraja čitajući svaki dan po jedan odlomak.
Kada čitamo pod svijstimo sebi da nam sam Bog govori. Ne radi se o čitanju bilo kakve knjige. Još prije čitanja koje mora biti pažljivo preporuča se sabranost i zazivanje Duha Svetoga te jedno radosno iščekivanje da nam Bog uputi svoju Riječ. Dok čitamo trebamo učiniti sve da shvatimo i razumijemo tekst koji samo čitali.

Meditatio- meditiranje teksta koji smo pročitali: Trebamo se smiriti otvoriti srce i dušu da Božja Riječ koju smo čitali nađe prostor i odjek u našem srcu. Dopustiti da Riječ dođe do dubina našega bića i tu nam govori. Možemo paziti na otpore koji se javljaju te moliti Isusa prisutna u Duhu Svetome da nas pouči, oslobodi i izliječi. Dopustiti Bogu da govori ne samo razumu koji je aktivan pri čitanju nego cijeloj našoj osobi. Meditacija može prerasti i u naš razgovor s Bogom i završit kao molitva prošnje.

Contemplalatio- kontemplacija: To je jedan jednostavni čin ljubavi koji možemo pobuditi i srcu. Gledati s ljubavlju Boga koji nam govori i dolazi u susret te ljubiti Riječ koji nam je uputio. Kontemplacija ima duboko vjersko značenje te se očituje u klanjanju, slavi, zahvaljivanju, ispovijesti vjere. Tako molitva postaje himan zahvale Bogu.

Cijela povijest spasenja i put kršćanske molitve sve do vrhunaca mistike i svetosti se nalaze ovom okviru Boga koji upućuje svoju Riječ i odgovora koji na tu Riječ daje čovjek. Kršćanska liturgija Riječi i “Lectio Divina” vjerno odražavaju tu temeljnu karakteristiku molitvu, Sv. Ljudevit Montforski ovako potiče vjernike da razmišljaju o izvrsnosti i duhovnoj koristi Božje Riječi: „Blažena utroba koja te nosila…. Još blaženiji oni koji slušaju i vrše riječ Božju… Slušati Božju Riječ je veće blaženstvo nego biti Majkom Božjom. Objašnjenje prilika u kojima je Isusu Kristu uputio ove riječi. Ona u sebi ukratko sadrži svih osam blaženstava. Slušati i čuvati riječ Božju, znači imati pravo na Nebu poput siromaha, itd.
Prema sv. Pavlu Božje Riječi ima čudesni učinak: korisna za poučavanje; korisna za dokazivati i ispravljati; korisna za odgajati u pravednosti; u njoj je Božji čovjek savršen i u svakom dobru poučen. I kako objašnjavaju sv. Toma i sv. Bonaventura: Ona nas u našem neznanju poučava; ona nas u našoj raspuštenosti ponovno obuhvaća i odvraća nas od naših zabluda; ona nas izvodi na putove pravde; ona nas oblikuje prema savršenosti.
Ona je korisna za četiri vrste ljudi:

a.) Grešnicima, ona je sredstvo pokore. Ako ona prijeti, udara ulijeva strah, ako obećava, daje nadu: bojim se… poradi nagrade …. To su dva redovna poticaja za obraćenje. Propovjednici su milosrdni Samaritanci koji dolijevaju ulje i ocat na rane povrijeđenoga kojeg susreću. Preko straha i nade otac vraća sina razmetnoga, kaže sv. Ambrozije: Pokazao mu je njegovu prošlu raspuštenost i zlo te još veće nesreće koje će mu se dogoditi ako se ne vrati; Zagrlio ga je… Tako je Isus Krist obratio sv. Pavla. Najprije udar groma i munje, ili bolje rečeno, srušila ga je riječ poput groma: Savle, Savle zašto me progoniš? Dobrostivošću i blagošću: Ja sam Isus…

b.)Neupućenima: spasonosna vježba. Od koga će neznalica saznati istinu? Od tako varljivih čula, od tako pokvarenog svijeta? Neka dođe učiti, dakle, u našim crkvama, u našim školama koje je odobrio Bog i naši poglavari, sigurne su i pouzdane, javne. Hajde, uziđimo na goru Gospodnju, i poučit će nas Gospodin svojim putovima. (Iz 2,10)

c.) Mlakima i plašljivcima: žestok poticaj i sjajna vatra: svijeća koja gori i svijetli, itd.

d.) Vjernima i pobožnima: čvrsti oslonac, neophodna hrana: vjera od slušanja, a slušanje po riječi Božjoj.
Riječ Božja je svjetlo: Svjetlo na putovima mojim je riječ tvoja. Koja rasvjetljuje svakoga čovjeka… Svijetliti ovima koji… itd.
Mač: mač Duha jer je riječ Božja: a.) koji brani grješnika od njegovih neprijatelja Tisuće štitova… Kojima se suprotstavljate… b.) koji dira i probija i najtvrđa srca, od svakog mača dublje prodire itd. Ne da bi noć očajavala, ne da bi mraz očajavao, ne da bi očajavao kristal … poslat će riječ svoju i rastopit će ih; Duh će njegov puhnuti i vode će teći. (sv. Augustin)
Ona je pouzdan lijek za liječenje rana duše. Poslao je riječ svoju koja se ne vraća bez ploda… itd. Svjetlo koje obraća duše.
Ona je voda koja omekšava srce, pere savjest: vode će poteći i skače sve do neba. Čisti ste zbog riječi koje sam vam govorio, reče Isus.
Ona je Božanska vatra: Došao je poslati oganj itd. Nije li gorjelo srce naše dok je govorio…. Ognjena je riječ tvoja veoma. Nije li riječ moja poput vatre, kaže Gospodin, i kao malj što razbija hridinu? (Jer 23, 29)
Duša se moja rastvorila, kad je govorio dragi. Poslušaj i promisli što je rekao Mariji Magdaleni, što Samaritanki, što Kananejki, Zakeju, Petru, stotniku: na tolike riječi nježnosti i milosrđa čiji se osjećaj neće smekšati, utroba otvoriti? (Gilbert, Govor 44 na Pjesmu nad pjesmama)
Ona je med pun slasti: Med na ustima mojim…. Dođite …, čujte, kušajte, vidite.
Ona je blago: Bogat u vjeri… U Bogu bogat… Izaberite nauku višu od zlata. Obilno neka u vama ostane riječ Božja. Više no zlato, zlato žeženo. Kao onaj koji je pronašao veliki plijen. Primjer Isusa Krista, apostola i prvih kršćana. Postali ste bogati u njemu. Slijepi gledaju, gluhi čuju, nijemi govore…, siromasima se naviješta evanđelje…Apostoli i poziv slušateljima: Ako je netko slijep i želi … Ako je tko žedan, neka dođe k meni. Isus je vikao: neka dođe… neka dođe…“. (KP 44- 47).

Razmisli! Čitam li redovito Sveto Pismo? Molim li na takva način? Koje su glavne poteškoće na koje pri tome nailazim? Što me najviše pri tome obogaćuje?