U povojima
Nakon što me moja predraga Majka držala neko vrijeme zagrljenog, već je znala da je morala, kao što se to čini s drugom djecom, staviti Mi povoje koje je pripravila. To je Marija učinila sa mnogo milosti, ljubavi i utjehe. Ali nije uživala ovu utjehu a da nije kušala gorčinu jer sam istovremeno govorio njenom srcu:
«Obavij i pritegni, Majko, svoga Sina ovim povojima, ali znaj da su mi druge veze pripravljene. Doći će vrijeme kada ću biti vezan lancima bez ikakve samilosti.»
Koliko su ove riječi bile mučne nevinom srcu punom ljubavi moje Majke! Vidjevši da sam obavijen povojima i stiješnjen među njih osjećao sam onu muku koju bi osjećao neki čovjek u zreloj dobi u takvoj situaciji. Prikazivao sam muku Ocu i govorio:
«Evo, Oče, vašeg ljubljenog Sina obavijenog povojima. Evo Me vezanog i lišenog mogućnosti za bilo kakav pokret. Molim Te da se udostojiš zbog ove moje muke razriješiti okova grijeha tolike neoprezne, nerazborite duše koje s toliko lakoće dopuštaju da budu bačene u lance grijeha a zatim ne nalaze načina kako da se oslobode tih okova nepravde. Htjeli bi, ali se ne mogu sami osloboditi. Zbog toga, moj ljubljeni Oče, udijeli im toliko milosti i krjeposti da se mogu osloboditi.»
Sve Mi je obećao Otac i to čini svaki dan jer mnoge duše su oslobođene od teških okova grijeha a da se nisu potpuno urazumile. To su duše koje nisu sa zlobom nego zbog vlastite nerazboritosti i neopreznosti, neki puta i zbog obzira ili prividne nužde pale u grijeh ali imaju odlučnu volju osloboditi se tih najgorih mogućih okova, a Otac im priskače u pomoć na poseban način i mnoge duše snagom ove moje molitve budu potpuno oslobođene.
U zagrljaju sv. Josipa
Nakon što sam bio povijen onim siromašnim povojima, trebao sam biti odložen u jaslice iz kojih se hrane životinje. Prije nego što ovo učini moja ljubljena Majka, budući da sam je nadahnuo, dala Me u naručje svome zaručniku Josipu. Možete samo zamisliti koliko utjehe je Josip kušao u svojoj duši motreći Me, a znao je sigurno da sam Ja istinski Sin Božji i Sin njegove prečiste zaručnice Marije. Ispunio sam njegovu dušu i on je ćutio mnoge i prevelike radosti i slasti do te mjere da je skoro pao u ekstazu ljubavi te je plakao suze radosnice. Izgledalo mu je kao da je Raju, da osjeća rajske slasti.
Pa ipak među tolikim slastima bilo je i gorčine jer je vidio to veliko siromaštvo u kojem sam morao biti a da Mi nije mogao pomoći kako je to želio. Ja sam, o moja predraga zaručnice, vidio njegovu svetu dušu zapljusnutu tolikim rajskim slastima dok je u svom naručju držao svoga Boga. Ipak bilo mi je žao vidjeti muku i žalost koju je osjećao što mi ne može pomoći. Prikazivao sam ovu utjehu Ocu i molio Ga da se udostoji utješiti tolike duše pogotovo one koje se žaloste razmišljajući o mojim patnjama. Neka im Bog da osjetiti Mene i moju ljubav po izljevu Njegove milosti. To je bilo po volji moga Oca i On to sprovodi u djelo i često daje da nevine duše kušaju slast Božje milosti zbog moje prisutnosti u njihovim dušama.
Podložnost Ocu
Ti, o draga zaručnice, jako se čudiš čuvši kako Ja jednak Ocu molim od Njega sve ove stvari kao što ti to objašnjavam u ovom djelu. Kao Bog mogao sam slobodno dijeliti sve ove milosti i darove svojim stvorenjima, kako sam kazao i svojim učenicima:
«Ja i Otac smo jedno.»
Ali morate znati, budući da sam se utjelovio i sjedinio sa ljudskom naravi, bio sam zbog toga u nižem položaju od Njega. Isto tako došao sam na svijet kako bih činio Njegovu volju i u svemu bio Njemu podložan. Kao Sin Njemu poslušan molio sam sve ove prošnje da udijelim svojoj braći sve milosti i darove o kojima sam dosada govorio i o kojima ću govoriti. Zbog toga nemoj se više čuditi kada ovo čuješ, naprotiv, ponizite se i pokušajte nasljedovati moju podložnost vi koji ste stvorenja da biste na zemlji živjeli uvijek podložni mom Ocu kao što sam i Ja bio. Nisam bio podložan samo svom Ocu. Čuti ćete u ovom djelu kome sam sve bio podložan i do čega je sve došao vaš Bog iz ljubavi prema čovjeku koji je tako nezahvalan i buntovan i najčešće odbija podložiti se svom Stvoritelju i odbija Njegovu volju. O tome ću vam govoriti u svoje vrijeme.
U jaslicama
Ležao sam rekao u životinjskim jaslicama na malo sijena. Vratila se moja Majka i uzela Me ponovno u svoje ruke skupa sa sv. Josipom i položila Me ponovno tu da zaspim. Poklonila se i motrila Božansko otajstvo. Ležao sam između dvije životinje koje su Me grijale svojim dahom i poniznim činom prepoznavale me kao svog Stvoritelja. Izgledalo je kao da im je bio dan dar upotrebe razuma. Sve su bile pažljive i kao zadivljene motrile moje siromaštvo. Dok sam bio u onim jaslicama i ležao, o koliko sam činio, moja zaručnice, za svoju braću ljude kod svoga Oca. Jako sam trpio kao čovjek ono siromaštvo i poniženje vidjevši da sam rođen u štalici i odložen da se odmaram u tako siromašnom okruženju jaslica, a kao dar mi darovano malo sijena koje je preostalo životinjama koje se tu našlo.
Vidio sam one dvije životinje koje su bile prisutne kod mog rođenja. O, koje su to velike stvari, moja zaručnice. Tko bi ikada mogao misliti da će se vaš Bog tako poniziti da dospije do toga da boravi u jaslicama u društvu životinja i da će se njihovim dahom grijati? Pa ipak je bilo tako. Slušao sam skladne pjesme anđela koje je poslao moj nebeski Otac da Me časte kao svoga Kralja, a svijet za koji sam došao i rodio se na zemlji, što mi je dao? Jednu štalu i jaslice kao mjesto za odmoriti se. To je bio prvi dar mog dolaska na zemlju. Čuti ćete naprijed što će Mi još dati do kraja moga života. Ležeći na sijenu, odmarajući se, trpio sam u svojoj ljudskoj naravi. Prvo sam prikazao Ocu ove patnje kao zadovoljštinu za tolike udobnosti i lagodnosti koje sebi stvorenja pribavljaju u svom odmoru.
Ove lagodnosti lako prevare i najsavršenije osobe pod isprikom da čuvaju zdravlje i umjesto da se popravljaju zadovoljavaju svome sebeljublju. Molio sam Oca da se udostoji dati milost, snagu i krjepost svima onima koji će se u tome mrtvjeti nasljedujući Mene, lišavajući se udobnosti kojima su se redovito mogli služiti. Otac se iskazao spremnim pomoći svima svojom milošću kao što to uistinu i čini. O koliko ima onih koji spavaju na tvrdom podu i na malo podloge za vrijeme dok se odmaraju! Pa ipak u tome ustraju s toliko duha i velikodušnosti da im izgleda da u tome nalaze svoje naslade. Sve je to plod mojih prošnji jer bez milosti i posebne pomoći ne bi mogli u tome opstati. Vidjevši tako da sam između dvije životinje, molio sam Oca da se zbog toga udostoji imati samilosti prema onim dušama koje se zbog svojih poroka dovode do toga da liče na životinje i da dade njima svjetlo i milost kako bi mogli spoznati to bijedno stanje u kojem žive. Kao što se nisam ustručavao i odbacivao da budem između te dvije životinje, neka se On ne ustručava biti među onim nesretnim dušama svojim svjetlom i Božanskim nadahnućima. Sve Mi je to obećao moj Otac, kao što to i čini. Duše nerazborite i neznalice opiru se Božjoj milosti i ne slušaju Božja nadahnuća i svojom ludošću i nedostatkom razuma i razboritosti odbijaju svjetlo koje im Otac milosrđa daje i s toliko ljubavi nudi.
Kušao sam zbog tih duša veliku muku koja Me žalostila, gorko sam plakao i oplakivao njihovu tvrdoću i sljepoću, prikazivao Ocu suze kako bi Božanska pravda bila zadovoljena za sve one uvrjede koje je primala od nezahvalnih ljudi. Ako bi se ovi htjeli obratiti, Božanska pravda je za njih već zadovoljena. Ja sam trpio zbog onih stvari za koje su oni odgovorni i grješni pred Bogom. Nakon što sam neko vrijeme ležao i razgovarao s Ocem, motrio sam jednu po jednu osobu, sve one koji će Me u sličnim prigodama htjeti nasljedovati. Ah, s koliko ljubavi sam ih motrio! Vidjevši njihove patnje na neki način Mi je bila utjeha u muci jer Me tješilo vidjeti da će biti onih koji će Me ljubiti i iz ljubavi nasljedovati. Ali ta utjeha je često bila popraćena gorčinom motreći tolike koji Me ne će htjeti nasljedovati i naprotiv, tražit će upravo one udobnosti i finoće, pa i na mjestima gdje se ispovijeda siromaštvo i krjepost, puno puta vrijeđajući Boga i zavjetovano siromaštvo.
Prvi posjet pastira
Ležeći tako moje srce je željelo vidjeti pastire kako bi se moglo nasladiti skupa s onim jednostavnim dušama. Prije nego su ovi došli pred štalicu gdje sam boravio molio sam Oca da se udostoji dati im toliko svjetla da bi mogli prepoznati Božansko otajstvo i vjerovati da sam pravi Bog i pravi čovjek. I uistinu učini to moj Otac. jer su te duše imale dobru volju. Božja milost je u njima učinila velike stvari i svi ražareni došli su i klanjali Mi se, prikazivali Mi svoja srca. Kad su došli pred štalicu, bili su ispunjeni novom milošću i radošću svoga srca. Čim su Me vidjeli, pali su ničice na zemlju sa radosnim suzama, klanjali Mi se i prepoznali Me kao istinskog i pravog Mesiju koji je bio obećan, ali budući da su bili jednostavni ljudi, nisu shvaćali otajstvo moga siromaštva i poniženja.
Veoma sam se radovao, predraga zaručnice, kod ovog prvog pohoda. Iako su to bile jednostavne osobe, ipak sam kušao veliku utjehu. Upravo zbog njih se radujem jer su bile pravedne i jednostavne duše i nalazio sam u njima svoju slast. Ova utjeha je bila popraćena gorčinom jer sam vidio neke koji su bili nevjerni, ne samo da nisu vjerovali što su im drugi govorili, nego nisu niti htjeli doći do štalice, ostajali su u svojim tvrdoćama i protivljenjima. Ova njihova tvrdoća i nevjera Mi je uzrokovala toliko muke da nisam mogao ni plakati vidjevši da, iako su im poslani anđeli, ipak su bili tako tvrdokorni. Primjer njihovih drugova i prijatelja im je trebala biti pomoć i poticaj da se požure i dođu Mi se pokloniti. Milost koju Mi je Otac dao, koju je dao drugima, dao je i njima, ali u njima nije imala učinka jer su to bile grješne a ne jednostavne i pravedne duše kao one koje su vjerovale na anđeoski poziv te su imali sreću prepoznati Me i pokloniti Mi se.
Prikazivao sam, draga zaručnice, ovu muku Ocu jer sam trpio vidjevši duše tako tvrde i otvrdle da su prezirale poziv jednog anđela, prezirale milost te sam molio Oca da se udostoji oprostiti im toliku tvrdoću i tvrdokornost. Molio sam Ga da primi moje suze kao nadoknadu za uvrjede koje sam primao od nezahvalnih duša koje su se toliko opirale Njegovim pozivima. On im je udjeljivao svoje milosti, a one su ih zloupotrebljavale i činile sebe nedostojnima zbog svoje tvrdoće. Kad su došli ti jednostavni pastiri u moju prisutnost, gledali su Me sa čuđenjem puni divljenja. Ja sam ih gledao s ljubavlju, ispunjao njihove duše utjehom. Molio sam Oca da se udostoji utješiti sve one duše koje povjeruju Njegovim pozivima i predaju se Meni na službu i odgovore na milost.
Dobri Pastir
Molio sam Oca da kao što se naslađivao kod prvih pohoda pastira Meni u štalici, tako da Mu bude drago i Meni dati titulu Dobroga Pastira da budem glava svih pastira, najsavršeniji i najsvetiji te da Mi se zbog toga ubuduće klanjaju sva stvorenja kao ovčice Meni povjerene. Kazao sam da želim vršiti službu Dobroga Pastira prema izgubljenim ovcama, da se ne ću obazirati na napore, nelagode, te da ću dati i život kako bih ih spasio i činio sve što trebam da ih ponovno vratim u svoj ovčinjak milujući ih, pozivajući i tražeći, zovući ih, oslobađajući ih od paklenog vuka i od nametnika. Izgubit će se samo one koje će htjeti bježati od Mene i svojevoljno se davati vuku da ih rastrga.
Jako se svidjela Ocu ova molitva i već od tada Mi je udijelio službu Dobroga Pastira. Brzo sam počeo vršiti ovu službu ne sa djelima jer sam bio u dobi tako malenoj, nego molitvom i prošnjom moleći Oca da se udostoji po svojim pozivima i milostima voditi u moj ovčinjak mnoge izgubljene ovce. Uistinu, mnoge su to i učinile, mnoge su se vratile, a na pozive nisu odgovorile samo one ovce koje su bile otvrdle u svojim grijesima i nisu odgovarale na Božje milosti. Molio sam između ostaloga Oca da se udostoji dati milosti i krjeposti svim onim stvorenjima tj. ljudima koje je odredio da u Crkvi vrše službu pastira duša kako bi tu službu vršili u ljubavi i pravednosti koju sam ih Ja učio. Motreći ovce koje su njima povjerene neka se ne ustručavaju napora, ni rada i poteškoća kako bi ih hranile i čuvale u mom ovčinjaku jer Ja sam glava svih pastira koji su dali svoj život kako bi očuvali stado koje im je povjereno. Sve to Mi je obećao Otac i to provodi u djelo jer On uvijek daruje svoju pomoć i milost onima koji vrše Njegovu službu. Samo onima koji ulaze u Moj ovčinjak kao najamnici ne daje svoju milost. Njihov cilj nije pasti i čuvati Moje stado, nego ih vodi materijalna sigurnost, oholost, ispraznosti i častohleplje. Zbog toga postaju nedostojni Moje pomoći i propada ovčinjak, koji su sa toliko lukavstva preuzeli.
Iako sam, moja predraga zaručnice, oduvijek sve ovo znao jer sam Bog jednak Ocu, Vječna Riječ sjedinjena sa mojom ljudskom naravi, ipak u trenutku kad sam sve vidio, to mi je bila jako velika muka. Prije nego što je Riječ tijelom postala nije bila sposobna trpjeti jer je Bog, a Bog kao sveprisutni Univerzum, neizmjerno Veličanstvo, naprosto Onaj koji jest, koji u sebi sadrži sve bogatstvo dobra, taj Bog je nesposoban za bilo kakvu patnju i trpljenje. Ali kad sam Ja, Vječna Očeva Misao postao čovjekom, tada sam preuzeo i prihvatio patnju svoje braće ljudi. Kao Dijete u jaslama gledajući bezazlene pastire vidio sam svojom Božanskom providnošću sve pastire svoga «stada», dobre i zle. Na žalost, vidio sam koliko će biti najamnika koji kao krvoločni vukovi, a ne pastiri razgone moje stado i loše se ponašaju prema njemu.
O, koliko je trpjelo moje srce vidjevši prezire i loše ponašanje prema ovcama koje sam s toliko muke došao tražiti i koje sam po svojoj smrti ponovno doveo u svoj ovčinjak. Prikazao sam ovu muku i patnju Ocu. Molio sam Ga da po snazi ove muke koju sam tako duboko kušao udostoji se spriječiti ulazak takvih osoba među pastire moga ovčinjaka. Ako bi ušle samo bi kažnjavale moje ovce, previše idu daleko od pravog puta i traže otrovne pašnjake. Molio sam da im se Otac barem udostoji dati krjepost da trpe kazne kao zadovoljštinu za svoje grijehe, da pastirima dade svjetlo i milost da se mogu promijeniti ili barem da oslobode stado od «vuka» na veću slavu i spasenje stada. Molio sam isto tako da se udostoji udijeliti nove milosti dobrim pastirima koji će upravljati mojim stadom i koji će Me htjeti nasljedovati. On je to udijelio pastirima koji su došli pred štalicu, ušli u nju i u njoj boravili i tako bili ispunjeni milošću i nebeskim darovima.
