Ime Isus

Znaj, moja zaručnice, da svaki put kad sam molio Oca da bude velikodušan prema mojoj braći ljudima, On je u tome i jako uživao. U velikoj dobrohotnosti i neizrecivoj ljubavi slušao Me i sve Mu je to bilo jako drago. Zbog toga sam poučavao svoje apostole načinu kako trebaju moliti Oca za milosti ako ih žele zadobiti. Tj. moraju moliti u moje ime jer Mi je Otac obećao, sve ono što Ga budete molili u moje ime za sve potrebe moje braće, da će biti uslišano. Sve Mi je to obećao.

Dakle, što Ga se moli u moje ime, On osjeća da je obavezan to učiniti zbog ljubavi prema Meni. Nema opasnosti da će to nekome odbiti jer Bog je takav da se ne mijenja. A ako On ne udijeli milost koju ste tražili, to je zato što nije bila moljena od Mene jer nije korisna za vaše spasenje, ili za spasenje duša. Predraga zaručnice, uvjeravam te da sve milosti i sve što je potrebno za spasenje moje braće, ako to molite kod Oca pojedinačno i ako su te stvari pravedne i potrebne, On sa dobrohotnošću i ljubavlju uslišava. Nema niti jedne stvari za koju Ga se moli u Moje ime a da On nije spreman to udijeliti jer nikada nisam molio neku stvar kod Oca koja ne bi bila na Njegovu veću slavu i duhovnu korist moje braće, i dakle, koja ne bi bila u skladu sa Njegovom voljom. Oni koji mole moraju moliti u moje ime i nasljedujući Mene.

Marijina majčinska ljubav

Nakon što me ljubljena Majka uzela u svoje krilo kako bi Mi olakšala poteškoće u mojoj ljudskoj naravi, ljubaznim riječima i na fini način Me milovala, slavila, zahvaljivala i blagoslivljala. Jako sam se radovao ovim riječima i ovim profinjenim majčinskim načinima iskazivanja ljubavi. Prikazivao sam to Ocu i molio da svaka duša koja se pokaže tako ljupka i zahvalna prema Njemu bude takva kao Marijina. Molio sam da se udostoji dati svakome toliko krjeposti i milosti da to može činiti tako da duša postane dostojna Božjeg milovanja kao što je bila dostojna moja ljubljena Majka Marija.

Ona je bila takva da sam odgovarao na njene geste ljubavi kao znak da su Mi njene geste mile i da sam ih prihvaćao te sam je sve više ispunjao radošću u njenoj duši. Moj ljubazni Otac je prihvaćao moja prikazanja i bio spreman uslišati Me obećavajući da će svakome dati milost i krjepost koje sam molio i da će odgovoriti na ljubav tih duša velikom ljubavlju, da ih uzdigne u njihovom duhu svojim ljubaznim utjehama, najdražim koje ljubljena duša može primiti od svoga Stvoritelja, duša. Molio sam da se udostoji, snagom ovog užitka koji sam kušao i Njemu prikazivao, primiti moju zahvalnost kao zadovoljštinu za one nezahvalne duše koje svu svoju ljubav daruju stvorenjima, a ne brinu se da se dopadnu svome Stvoritelju.

Ove duše odbacuju ljubav prema Stvoritelju koja se prema nekoj pravdi Njemu treba iskazati i uskraćuju Mu onaj užitak koji bi On kušao njihovim činima ljubavi i zahvalnosti i same sebi sprječavaju dobro koje bi proisteklo iz te ljubavi prema Bogu i one slasti koje bi kušale na divan način da odgovore ljubavlju na ljubav svoga Stvoritelja. Ali mome Ocu je bio draži jedan od mojih čina ljubavi i mojih prikazanja od onih svih drugih stvorenja skupa.

Isusova ljubav prema Ocu

Ja, o moja zaručnice, vidjevši da me Otac tako ljubi, da je ljubak i tako velikodušan prema Meni, tako spreman prihvatiti sve ono što Ga molim za svoju braću, izgarao sam od ljubavi i zahvalnosti prema Njemu i htio bih da cijeli svijet to prepozna, da svatko ljubi, slavi i zahvaljuje i odgovara na toliku dobrotu i ljubav. Zbog toga sam prikazivao ovu želju Ocu i molio Ga da je prihvati kao nadoknadu za one nezahvalne koji se ne brinu da Ga upoznaju i ljube. Želio sam sve patnje koje su za Mene bile pripravljene u vrijeme moje muke. Te sam patnje poznavao pojedinačno i želio sam da čim prije dođe to vrijeme kako bih mogao pokazati Ocu ljubav koju sam imao. Niti jedno stvorenje nije imalo takve želje kao što sam imao Ja da trpim kako bih pokazao svijetu svu ljubav koju sam imao prema Ocu.

Uvijek sam žudio još od djetinjstva da činim ono što je Njemu bilo po volji jer je On htio moju muku i smrt kako bi spasio ljudski rod. Ja sam to želio, žudio od svog rođenja i za vrijeme cijelog svog života, sve dok nije došao taj željeni čas jer to je bila volja mog Oca. Koliko je uživao Otac u ovoj mojoj želji i kako je bio time zadovoljan! Ne može ljudski duh to razumjeti i shvatiti. Znajte, da u svakom prikazanju i želji koje sam iskazivao, pokazivao se Otac prema Meni jako zadovoljan kao da sam u tom trenutku trpio i umro ispunjujući Njegovu volju za spas svijeta. Molio sam da prihvati i primi tu radost i milinu kao zadovoljštinu za one nezahvalne koji ne znaju trpjeti Njemu za ljubav i odbijaju trpjeti stvari za koje su svjesni i sigurni da je po volji njihovog Stvoritelja. Za sve njih sam se trudio dati zadovoljštinu Ocu kako bih ublažio Njegovu srdžbu prema nezahvalnoj braći koja su s toliko mlakosti i opuštenosti živjela u svijetu i nisu mislila udovoljiti Božjoj volji. Ona je u tome da stvorenja nasljeduju Mene, Njegovog ljubljenog Sina, na poseban način u patnji kako bi mogla zadovoljiti Božanskoj pravdi za svoje dugove i zaslužiti slavu koja im je pripravljena u Nebu a koju sam Ja zadobio za njih po svojoj bolnoj muci i smrti.

Očinska ljubav sv. Josipa

Držeći Me u krilu moja ljubljena Majka je kušala veliku utjehu u svojoj duši i dao sam joj shvatiti da se treba lišiti te utjehe i učinio sam da vidi u svom duhu gorljivu želju koja je bila u srcu sv. Josipa, njenog zaručnika da Me uzme u naručje. Učinio sam da Marija shvati da je to bila moja volja da njegovo srce bude zadovoljeno i utješeno u toj žudnji, ljubavi. Marija se odmah lišila tog užitka kao moja ljubljena Majka i predala Me u naručje sv. Josipa i oboje smo bili lišeni te prve utjehe.

Pa ipak smo uživali vidjevši da je duša sv. Josipa bila tako utješena. Prikazao sam, moja zaručnice, Ocu lišenost užitka biti u naručju svoje Majke i spremnost koju smo imali odreći se toga. Molio sam Ga da se udostoji to primiti kao zadovoljštinu za one duše koje su toliko navezane na duhovne utjehe i ne znaju ih se odreći. Kada ih Otac lišava tih utjeha kako bi kušao njihovu vjernost ove duše se žale, nestrpljive su i ne žele se sjediniti sa voljom Božjom. To je stvar koja jako žalosti Oca koji želi da se duša oslobodi od svih stvari i sjedini samo s Njegovom voljom na poseban način.

To vrijedi za one izabrane duše koje Mene nasljeduju. Otac je bio zadovoljan mojim činom prikazanja za sve one koji su u ovome imali nedostatke i slabosti, a mnogi su takvi. Malo je onih koji su spremni u svemu se odricati. Molio sam Oca da se udostoji svima dati milost i potrebne krjeposti kako bi uvijek bili spremni odricati se ovih duhovnih naslada, svaki puta kada to bude po volji Bogu. Otac Me u tome rado uslišao i obećao da će svima dati dovoljno milosti da žive potpuno slobodni i nenavezani. I uistinu, On to prakticira, ali toliko je u ljudskom srcu ukorijenjena ljubav prema samom sebi da to pobjeđuje i prevladava tako da gasi onu milost koju Otac udjeljuje s toliko ljubavi. Molio sam da ulije u srce tolike moje braće ljubav tako veliku da svatko bude spreman lišiti se vlastite utjehe kako bi tješio bližnjeg.

Moja Majka Marija je bila spremna odreći se užitka da ima Mene u naručju kako bi utješila dušu sv. Josipa. To nije učinila samo jednom, nego puno puta i to je bilo po volji Ocu te On to provodi u djelo sa onim dušama koje su spremne prihvatiti, primiti i prakticirati tako lijepu krjepost kao što to možete vidjeti u mnogim životima onih koji su se odrekli vlastite volje, sebeljublja i užitaka kako bi tješili bližnjeg. Ali ne prakticiraju svi ove krjeposti jer ljudi previše vole svoje zadovoljstvo i ugodu i ne brinu se tješiti bližnje i potrebne i ako ovo za njih podrazumijeva odricanje od užitka i utjehe, onda to još teže provode u djelo.

To proizlazi iz pomanjkanja ljubavi prema Stvoritelju i kao posljedica toga i prema stvorenjima. Otac udjeljuje svima tu milost i nadahnjuje sve da se vježbaju u tim krjepostima, ali zavisi i od dobre volje stvorenja. Često puta se ne žele osloboditi i žele živjeti samo za sebe više nego za bližnjeg, a trebali bi ljubiti bližnjega kao samog sebe, a nasljedujući Mene trebali bi ljubiti više bližnjega nego samoga sebe. Kada Me Josip primio u svoje naručje, bio je zapljusnut morem radosti i prepun nebeskih utjeha, obogatio se Božanskom milošću. Istinski Me prepoznao kao svog pravog Boga i Otkupitelja i kao takvom Mi se poklonio. Josip je plakao od radosti vidjevši da je obdaren tolikim milostima. Jako sam uživao, o moja predraga zaručnice, vidjevši tu dušu tako čistu i punu ljubavi koja je bila tako spremna i ponizno odgovarala na Božje milosti.

Priznavala je svoje ništavilo, to da je sve dobivala od Božje velikodušnosti. Prikazivao sam ovu utjehu sv. Josipa Ocu, užitak koji je kušao u duši zbog Mene. Molio sam Oca da se udostoji dati slično prosvjetljenje onim dušama koje će Me primiti u naručje svoje ljubavi po Božjoj milosti. Na taj način će moći prepoznati Božju milost i kliktati u svom duhu kad ih Bog bude pohodio, a moj Otac će se naslađivati i poticat će i usmjeravati vjerne duše da odgovore na Božje milosti. Prikazao sam Mu i ovaj užitak, utjehu i radost koju sam kušao i molio Ga da se udostoji to primiti kao zadovoljštinu za one nezahvalne duše koje ne odgovaraju na Božje milosti i koje zbog svoje sljepoće ne prepoznaju niti su pažljive na pohode svoga Stvoritelja po milosti i svetim nadahnućima. Ove milosti ostaju prigušene u tim dušama koje su potpuno zaokupljene stvarima svijeta i ne prepoznaju ove milosti te ne kušaju utjehu ni radost duha, ne zahvaljuju svom Dobročinitelju, te budu lišene onog užitka i utjehe koje Otac daruje a koje bi iskusile da vjerno odgovaraju.

Muka odricanja

Nakon što sam neko vrijeme bio u naručju sv. Josipa i utješio njegovu dušu, ponovno Me u naručje uzela moja Majka jer sam učinio da shvati da je to moja volja kako bih razveselio njenu dušu jer je bila tako spremna i predana te se odrekla utjehe. Nemojte se čuditi, o moja predraga zaručnice, kada govorim o muci koju je kušala moja Majka i Josip kada su se lišavali Mene i trenutaka kada su Me imali u naručju.

Kada su Me imali u naručju, bila je potpuna utjeha te je njima izgledalo da imaju cijeli Raj u svom naručju. Kada su Me ostavljali, osjećali su da su lišeni u jednoj velikoj mjeri one radosti pa iako su uživali vidjevši Me, ipak nisu kušali onu utjehu i slast kao kad sam bio u njihovom krilu. To je ipak više doživljavala moja ljubljena Majka, puno više nego sv. Josip, zbog većih zasluga koje je imala kao moja prava Majka. Njen užitak je bio veći od onoga njenog zaručnika. Nakon što Me primila u svoje ruke, činima uzajamne ljubavi osjećao sam u duši veliki užitak tim veći što sam ga se prije odrekao. Ja sam tada još više milovao Majku gestama dječje ljubavi. Marija je izgarala od radosti, a Ja sam ćutio neizrecivu slast vidjevši je u tom duhovnom ushitu. Prikazivao sam Ocu tu nasladu i molio Ga da se udostoji zbog toga utješiti često ožalošćene duše zbog Božje odsutnosti te ih ponovno pomilovati svojom milošću i Božjim pohodima.

Otac je obećao to učiniti i koliko se više neka duša s Njim sjedinjuje i zbog Njegove volje je spremna odricati se svake duhovne slasti kako se to Njemu sviđa, toliko će više to kušati u životu. Vidjevši da je u suhoći ne traži druge utjehe osim one Božanske i s nadom i vjerom strpljivo je očekuje. Ove duše koje se tako ponašaju bivaju utješene od Oca i On se u njima jako naslađuje tako da je gotovo primoran tješiti ih vidjevši da samo Njega žele i primaju utjehe od Njega, a ne od bilo koga drugoga.

Viđenje muke

Dok Me držala u svom naručju, moja ljubljena Majka je uživala u uzajamnim izljevima ljubavi i nakon što sam neko vrijeme uživao u tim činima čiste i nevine ljubavi shvatio sam da Otac želi da Mu prikažem neko bolno prikazanje. Odmah sam to učinio, uvijek sam bio spreman ispuniti Njegovu volju. Tada sam usmjerio misao na svoju buduću bolnu muku i motrio sam pogledom svoga duha svoje okrutno zarobljavanje bez milosti i muke koje će moja osoba imati, kako će Me ti nemilosrdni i nehumani ljudi mučiti. Odmah se uznemirilo moje lice predosjećajući to i gorko sam zaplakao vidjevši da će se tako prema Meni ponašati oni za čije sam spasenje došao na svijet.

Motrio sam dostojanstvo svoje osobe jer sam Božja Riječ, pravi i istinski Bog, Bog sam. Koliko sam trpio, o moja zaručnice, u tom trenutku, kako sam bio ožalošćen! Vidjevši Me takvog, moja Majka je bila probodena beskrajnom boli. Objavio sam joj nutarnjim glasovima uzrok svog plača i nemira. Naša srca su govorila i sve je bilo objavljeno našim srcima. Govorio sam Mariji:

«Majko moja, doći će dan kada ćete to vidjeti, ne više očima duha, nego tjelesnim očima, kada ću biti u rukama vojnika sav izranjen, vrijeđan, udaran bez milosti i samilosti. Sad Me drži u svom naručju ljubavi jer doći će vrijeme kada ću biti u rukama divljih zvijeri kako bih bio mučen!»

Ovi glasovi su probili mačevima boli dušu predrage Majke i Ona je gorko zaplakala i još više Me grlila, privijala svome krilu i milovala Me puna ljubavi. Prikazivao sam, moja predraga zaručnice, ove suze i patnju koju sam kušao Ocu i molio Ga da se udostoji prihvatiti ih kao zadovoljštinu za grijehe moje braće, posebno za one koji se loše ponašaju prema nevinima i koji im bez razloga uzrokuju patnje, tuku ih i zatvaraju. Spoznajući jednu takvu okrutnost koja je bila velika uvrjeda Ocu plakao sam i još se više žalostio i prikazivao svoju patnju kao zadovoljštinu za te grijehe. Otac je bio umiren zbog mojih suza koje su imale toliku vrijednost da Božanska pravda može biti zadovoljena i bio je spreman oprostiti onima koji čine slične pretjerane okrutnosti.

Još sam Ga molio da se udostoji dati milost i krjepost mojoj braći da podnose s voljom sva ta protivljenja i sve te okrutnosti kada ih budu zarobljavali njihovi neprijatelji i neprijatelji svete vjere i kada će biti zbog toga jako progonjeni. Oni su tada u opasnosti da izgube vjeru i odreknu se klanjanja pravom Bogu. To je bilo jako po volji Ocu i obećao je da će ih posebnom milošću pomagati i nikada ne će napustiti te duše. Bez toga bile bi izgubljene i izgubile bi vjeru, samo one koje se nisu brinule o Božjim nadahnućima vezanim uz Božje milosti, koja nikome ne nedostaje jer Božanska dobrohotnost daruje obilno svima. Nakon što smo neko vrijeme bili ožalošćeni Ja i moja ljubljena Majka, vidjevši da je to bilo po volji Ocu, učinio sam da moja ljudska narav doživi neko olakšanje. Molio sam i za svoju Majku tako da je i Ona osjetila takvu potrebu. Ona se odmah okrijepila i povratila iz svoje muke i dala Mi svog prečistog mlijeka.

Dok sam kušao tu okrjepu u svojoj ljudskoj naravi, i Ona je imala istu utjehu koja joj je olakšavala tjeskobe i patnje kojima je bila preplavljena njena duša. Tješio sam se i zahvaljivao Ocu za olakšanje koje nam je davao. Zahvaljivao sam Mu i u ime svoje braće, posebno u ime onih koji nakon što su utješeni nisu se sjetili da Mu zahvaljuju te su se pokazivali nezahvalnima za velika Božja dobročinstva. Zato se Božja dobrohotnost povlači i nije više tako velikodušna prema njima. Otac je bio zadovoljan ovim prikazanjem i bila je ublažena Njegova srdžba prema nezahvalnima. Obećao Mi je da će zbog mojih prikazanja i molitava biti velikodušan i ne će uskratiti dobročinstva mojoj nezahvalnoj braći jer sam za njih već dao svu zadovoljštinu, a oni koji su zahvalni čine sebe sposobnima da prime još veće milost.