NUTARNJI ŽIVOT ISUSA KRISTA -DJETINJSTVO (5.dio)

Osmog dana nakon mog rođenja kad sam prema židovskom zakonu trebao biti obrezan, htio sam uzeti lik grješnika i pojaviti se pred ljudima kako bih ponizio njihovu oholost. Oni su grješnici, a žele se uvijek pokazati nevinima. Koliko sam želio, o moja draga zaručnice, da dođe taj čas u kojem ću moći Ocu pokazati savršenu poslušnost koju sam Mu prikazivao u činu boli u tom činu za Mene ponižavajućem jer iako sam bio nevin, izgledalo je kao da sam grješnik.

Kako bih pokazao ljudima ljubav koju sam imao prema njima, htio sam početi prolijevati svoju krv u tako mladoj dobi kako bih zadovoljio Božanskoj pravdi za njihove grijehe. Prije nego se dogodi otajstvo obrezanja molio sam Oca da se udostoji primiti onu krv koju sam u tom činu prolijevao za cijelo čovječanstvo, a koju ću ubuduće proliti svu u svojoj muci. Prikazivao sam Mu onu bol koju sam kušao u tom činu obrezanja i molio da kao što je onaj tvrdi nož rezao moje nevino tijelo, da se udostoji dati toliko krjeposti i ljubavi nekoj duši da je obuhvati i zahvati te da je odijeli od svih navezanosti koje su u tu dušu utisnule strasti.

Izbor imena

Molio sam Oca da se udostoji u tom činu dati Mi ime koje Mi je oduvijek određeno tj. Isus – što znači Spasitelj. Molio sam Ga da se udostoji da to Ime ne primim uzalud, nego da snagom njega budu spašena sva stvorenja. Sigurno će ovo Ime imati svoje učinke jer svatko tko želi, može biti spašen jer sam Ja svojom krvlju zadobio spasenje za sve. Ali ako se čovjek želi izgubiti, to nije zato što moje Ime nema divne učinke jer je ono takvo od prvog trenutka kad je bilo Meni dano, nego to se događa jer se čovjek želi izgubiti, prezire spasenje, ne brine se za sredstva spasenja koja Ja nudim. Uistinu, za takve duše je isprazno moje ime Spasitelja ne zato što nisam učinio sve što je potrebno, čak i više, kako bih spasio svakog čovjeka, nego zato što se te duše ne žele spasiti, žele se izgubiti. Molio sam Oca da udijeli ljudima krjeposti u moje Ime koje će ljudi zazivati sa vjerom i ljubavlju da budu spašeni od svakog zla i svih zasjeda paklenih neprijatelja.

I uistinu, Otac Mi je to udijelio jer dok Mi je davao ovo ime, objavio Mi je i svoju volju. Objavio je svoju volju svom nebeskom dvoru tako da bi se svatko čuvši to Ime trebao pokloniti, a ljudima da padnu ničice zazivajući s vjerom to Ime, te će biti spašeni i oslobođeni od svakog zla. To Ime je objavljeno cijelom paklu, pa i prokletnicima da bi ga se bojali, da kada čuju to Ime budu pokošeni, padnu ničice i kušaju još veću muku kao kaznu za njihovu oholost jer se nisu htjeli podložiti Sinu Čovječjem – Posljednjem Sucu. Ovo Ime kao što će za dobre duše biti uzrok radosti, tako će đavlima biti kao munja koja ih pogađa, plaši, te će bježati.

Prikazao sam se potpuno Ocu za ljudsko otkupljenje i kazao da ako se Njemu to sviđa, neka Mi oduzme život u trenutku obrezanja, Ja ću ga rado žrtvovati. Iako sam dobro znao da to nije Njegova volja, htio sam učiniti taj čin predanja i prikazanja uz izraze poštovanja, podložnosti i poslušnosti što se mora iskazati jednom takvom Ocu kako bih nadoknadio za nedostatke ljudi koji na sve drugo misle osim da se podlože nebeskom Ocu koji ih je stvorio i uzdržava u životu.

Isusovo prikazanje

Kada je došao žuđeni čas, bio sam obrezan. Kušao sam u svojoj ljudskoj naravi veliku bol, plakao u tom trenutku i prikazivao Ocu svu krv koju sam prolio skupa sa suzama kako bi to ublažilo rane koje grijeh, na žalost, čini u dušama moje braće. Plakao sam, moja zaručnice, zbog boli koju sam kušao kad je nož zarezivao, ali još više misleći na one duše grješnika koje grijeh ubija i koje se odvajaju od Mene, svoga istinskoga života.

Otac je prihvatio ovo prikazanje moje krvi i suza i obećao da će uvijek biti spreman pomoći svakoj duši koja se Njemu utječe pokajana za svoje grijehe moleći pomoć i lijek i utjehu u svojim ranama. Uistinu, nema nikoga, niti jedne osobe koja se utječe Bogu kako bi zadobila spasenje i utjehu a da to ne zadobije jer Otac je uvijek spreman udijeliti onima koji s vjerom i kajanjem to od Njega zamole. Osjetio sam u nutrini utjehu i neizrecivu radost u trenutku obrezanja vidjevši kako se ispunjaju moje gorljive želje da prolijem krv za spasenje svoje braće. Patnja i suze bile su sjedinjene sa utjehom što se ispunja moja želja.

Prikazao sam Ocu utjehe koje sam kušao prolijevajući krv i molio Ga da sličnu stvar kušaju sve one duše koje će prolijevati svoju krv kao Moji svjedoci i kao zadovoljštinu za grijehe. Bog Otac Mi je to udovoljio. Uistinu, On to provodi i u djelo tako da svi oni koji se podlože progonstvima i pokori mogu to posvjedočiti. Oni osjete radost kada je pokora učinjena iz motiva da se udovolji Božanskoj pravdi, a ne zbog ispraznosti ili drugih nakana kao što to čine mnogi koji se žele predstaviti kao sveci, a u srcu nemaju ljubavi.

Milosti otajstva

Gledao sam zatim ljubaznim očima otajstvo obrezanja iako je to bila jedna bolna stvar za Mene. Otac me obdario velikom milošću, prosvijetlio moj razum uzvišenim svjetlom. Iako tada nisam potpuno spoznavao to otajstvo, ipak sam kušao sve one Božanske učinke u svojoj duši te ću u svoje vrijeme biti Učitelj zakona. Molio sam Oca da se udostoji udijeliti slične osjećaje svoj mojoj braći da gledaju svoju braću koja su uzrok njihovim patnjama, ne prvenstveno kao otajstva zla, nego kao stvari kojima se služi Božanska pravda.

Molio sam i za njih, i za one koji ih ožaloste i progone, da bi progonjeni imali još više zasluga. Progonjeni ne mogu to učiniti bez posebne milosti i nadnaravnoga svjetla, ne mogu spoznati kako se trebaju ponašati. Molio sam Oca da se dostoji objaviti istinsko svjetlo svakome od moje braće. Sve Mi je to obećao Otac i uistinu On to čini, ali duše koje su zaslijepljene zbog strasti i pobijeđene zbog sebeljublja ne mogu prihvatiti ta nadahnuća. Zbog toga nema onih učinaka u njihovim dušama koje bi Bog htio kao u onim dušama koje su lišene sebeljublja te se potpuno predaju u Božje ruke. Ove duše su slobodne od tama strasti. Ne, kao da moj Otac ne želi svakome dati milost i svjetlo, nego želi da učine to što ih Ja učim, poglavito u onome odlomku gdje se govori da se trebaju moliti za one koji ih progone. To sam Ja toliko puta činio i čemu sam poučavao svoju braću već u samom činu svoga obrezanja.

Veća ljubav

Kušajući onu patnju moja ljudska narav ju je prihvatila i sa svom žestinom je zagrlila te se još više u ljubavi predala Ocu. Ja kao čovjek bio sam savršeno sjedinjen s Očevom voljom zbog hipostatskog sjedinjenja moje ljudske naravi s Božjom Riječi. U vječnosti Otac i Sin su sjedinjeni uvijek u savršenoj ljubavi. Pa ipak u tom činu trpljenja i tolike muke prolijevanja moje krvi kako bi se ispunila Očeva volja, moja ljudska narav je osjetila jednu snagu ljubavi još jaču i kulminaciju radosti.

Uistinu, htio sam kušati u Sebi samome kako patnja povećava ljubav prema onome što se ljubi kada se to radosno podnosi za ljubljenoga. Zbog toga sam molio Oca da se udostoji dati taj okus i utjehu u trpljenju skupa sa povećanjem ljubavi svim onim dušama koje su istinski s Njim sjedinjene i uistinu Ga ljube, a to zato da u mukama daju svjedočanstvo svijetu o pravoj ljubavi koju imaju prema Bogu. Molio sam Oca da im udijeli milost i snagu jer ne može ljudska slabost sama doći do tog savršenstva i tako savršene ljubavi ako im moj Otac to ne udijeli na poseban način. Sve Mi je to obećao Otac i uistinu On to provodi u djelo i ne propušta dati snagu i ljubav svakoj duši koja je vjerna milosti. Malo ih je koji se služe tako plemenitom milošću, drugi se o tome ne brinu niti traže da zadobiju tolike zasluge za ljubav i krjepost.

Zahvala Ocu

Nakon čina obrezanja u kojem Mi je dano ime Isus kojem su se u tom trenutku poklonili svi u nebeskome dvoru, Ime kojega se boji cijeli pakao i Ime koje je svemu svijetu donijelo jednu neuobičajenu radost, veličao sam Oca koji se naslađivao dati Mi to ime, koje je iznad svakog drugog imena. Zahvaljivao sam u ime svih stvorenja koja još nisu bila sposobna zahvaljivati jer im je to otajstvo bilo skriveno. Moj Otac je rado prihvatio ove moje plemenite čine zahvalnosti i bili su Mu jako dragi. Bilo Mu je jako drago što Mi je dao tako uzvišeno ime. Molio sam Ga da se udostoji prihvatiti sva ona zahvaljivanja koja sam učinio u ime sve svoje braće kako bih nadoknadio za tolike nezahvalnike koji Mu ne će nikada zahvaljivati jer ma kakvo da je ime Meni dao, ono ne će za njihovo spasenje imati nikakve koristi.

San u Marijinom krilu

Nakon što se završilo moje obrezanje, Majka Me primila u naručje, a njena duša je bila probodena bolom zbog onoga što sam trpio kada je vidjela kako se prolijeva moja krv. Ona Me sa svom ljubavlju privila svojim grudima, a Ja sam u tom trenutku molio Oca da je utješi i ispuni novom milošću zbog patnji koje je trpjela. Uistinu, učini to moj Otac i Ja nisam propuštao nutarnjim činima i vanjskim znakovima da je tješim i dam joj spoznati koliko Mi je draga zbog ljubavi koju je imala prema Meni. Molio sam Oca da se udostoji isto učiniti i sa mojom braćom koji će podnositi muke i tjeskobe Meni za ljubav, tj. da ih nakon tjeskobe i muke utješi svojom milošću i poveća ljubav u njihovim srcima.

A moj Otac nije propuštao to učiniti što kušaju duše koje se nalaze u sličnim situacijama. Nakon tjeskobe kušaju utjehe i radost u svome duhu i u njima se povećava Božja ljubav i budu ispunjeni novim milostima. To je kušao u tom trenutku i moj poočim Josip koji je bio jako ožalošćen, a zatim bio ispunjen novim velikim utjehama. Kada smo ostali sami u štalici, moja ljubljena Majka, njen zaručnik i Ja, oni su jako slavili mog Oca i zahvaljivali zbog imena koje Mi je dao.

A Ja sam bio u prečistom naručju svoje Majke, odmarao se kao u nekom slatkom snu. Dok se moja ljudska narav odmarala, moja je duša zahvaljivala Ocu i uživala je i moja ljudska narav iako je bila u snu. S onim pohvalama koje sam iskazivao Ocu sjedinile su se i pohvale Marije i Josipa i cijelog nebeskog dvora. Otac je bio jako proslavljen zbog ovih pohvala i dao je da shvatim u svojoj duši, koja je bila sjedinjena sa Riječju, tu veliku Božju nasladu, te je i moja ljudska narav kušala učinke tih pohvala i zahvala Bogu.