Majčino mlijeko

Nakon što su pastiri otišli i vratili se čuvati svoja stada ostao sam u jaslicama sa svojom predragom Majkom i sv. Josipom, njenim zaručnikom. Osjetio sam glad i potrebu za hranom kao čovjek. To je bilo potrebno za uzdržavanje mog života. Osjećao sam, predraga zaručnice, potrebu i trpio. Moja ljubljena Majka nije se usuđivala zbog svoje poniznosti dati Mi mlijeka i čekala je da joj to naložim nutarnjim govorom. Htjela je znati u kojem trenutku sam htio da Me doji. Osim zbog hladnoće, zbog godišnjeg doba, htio sam trpjeti i ovo nakon svojeg rođenja, tj. glad. Iako sam imao potrebu za mlijekom, neko vrijeme sam se toga lišavao kako bih kušao nezadovoljenje te potrebe.

Prikazivao sam ovu patnju Ocu i molio da snagom te patnje dade milost onima koji se suzdržavaju od hrane i poste Meni za ljubav i tako Me nasljeduju, posebno da to dade onim nevinim dušama koje se u mladoj dobi upućuju putem krjeposti da mogu to prakticirati nasljedujući Mene sebi na korist. To je potrebno da bi se zadobila krjepost. Budući da Mi je trebala hrana, progovorio sam srcu svoje Majke da Mi da mlijeka te sam i nju potakao da shvati potrebu za hranom. Još više, potaknuo sam je da shvati svaki puta da kada ću imati potrebu za mlijekom da ću iste osjećaje i u njoj pobuditi prema Meni.

To sam činio da Ona bude svjesna moje potrebe i trenutka kada Me treba hraniti svojim djevičanskim mlijekom. Više puta želeći trpjeti nedostatak hrane nisam odmah dopuštao da Marija osjeća potrebu osim nakon što sam dosta pretrpio. U protivnom bi njeno srce to jako teško podnosilo a njena majčinska ljubav to ne bi mogla podnositi da vidi da trpim u tako mladenačkoj dobi. Previše velika bi bila njena patnja da Me vidi kako trpim, a da ima ono što bi mogla dati. Puno puta ipak sam učinio da i Marija kuša ovu muku, da Mi bude družica i u tome i da Me u svemu savršeno nasljeduje. Ljubljena Majka kad je shvatila da Mi treba hrana, sa svom brigom i ljubavlju Me privila na svoje prečisto krilo i videći da su njene dojke prepune čudesnog mlijeka, nahranila Me.

Kako sam kušao velike užitke uzimajući to djevičansko mlijeko! Marija je to shvatila jer je u isto vrijeme bila ispunjena utjehama i radostima jedne blažene zasićenosti, a Ja sam htio da ima tu utjehu koju sam Ja kušao uzimajući mlijeko od nje za hranu. Ali bilo je i gorčine bilo za Mene, bilo za moju Majku jer sam razmišljao o napitku žuči i octa koji će Mi dati moj izraelski narod kako bi ugasio moju žeđ u času moje smrti i shvatio sam veliku muku i gorčinu koju ću proživjeti zbog njihove nezahvalnosti i nevjere, a to je proželo i srce moje Majke i bila je time ogorčena. Govorio sam u duhu:

«O kako će biti različito, moja ljubljena Majko, zadnje piće koje ću piti na križu od ovoga slatkoga mlijeka koje Mi prvi puta daješ!»

Ovaj glas je ožalostio Majku i duboko prožimao njeno srce i kušala je neizrecivu muku. Prikazivao sam vječnome Ocu ovaj užitak i utjehu skupa sa mukom i gorčinom. Molio sam Oca da se udostoji pravednim dušama dati da se nadoje slašću i blagošću Njegovog Duha. Zbog muke koju sam kušao neka se udostoji dati krjepost i milost da trpe svoje gorčine i nelagode, protivštine koje će puno puta prethoditi Božanske darove i koje će ih dovesti do toga da kušaju tako veliku slast u blagosti. Molio sam Oca još više da primi one gorčine i nelagode koje sam Ja trpio kao zadovoljštinu za sve uvrjede koje Mu čine duše koje On poziva da dođu do toga stanja, a one zbog svojih grijeha i lijenosti ne dolaze jer ne žele odgovoriti na Njegove pozive i milosti.

Ova njihova lijenost i nebriga je velika i mrska mom Ocu. Moj Otac je bio spreman uslišati moje prošnje i pomagati da bi duše, koje žele doći do ove slasti Božanskoga Duha, do toga mogle i doći. I ako bi duše na tom putu bile nemarne, Ja sam već zadovoljio za njihovu nemarnost tako, ako se budu htjele podići iz svoje mlakosti, uvijek će moj Otac biti spreman da ih podigne i prigrli i učini dionicima one blagosti koju žele.

Zahvaljivanje

Nakon što sam se prvi puta hranio prečistim mlijekom svoje predrage Majke, zahvaljivao sam Ocu za tu hranu jer se udostojao dati Mi na tako divan i čudesan način prečisto mlijeko moje predrage Majke. Zahvaljivao sam u ime svih stvorenja koja su se hranila, posebno u ime onih nezahvalnih koji nakon što su primili hranu, koju im je dala Providnost, nisu se udostojale niti zahvaliti. Spoznajući ovu nezahvalnost znao sam da je jako mrska mome Ocu i umjesto tih duša zahvaljivao sam dvostruko moleći da to bude nadoknada i zadovoljština za sve te duše jer bi u protivnom bile nedostojne da ih moj Otac uzdržava i hrani u svojoj providnosti.

Otac je bio zadovoljan jer je bila velika zasluga moga zahvaljivanja i zadovoljštine za sve. Zahvaljivao sam i u ime svih onih stvorenja koja su bila u mojoj dobi te nisu bila sposobna zahvaljivati jer su bila lišena upotrebe razuma i hranila se a da nisu mogla zahvaljivati. Kako su ova dječica takve dobi da nemaju nikakve odgovornosti za to, ipak je moj Otac bio proslavljen i s njihove strane jer sam Ja to učinio s toliko ljubavi i zahvalnosti. Trebate znati da svaki puta kada Me moja predraga Majka hranila, Ja sam zahvaljivao za svu svoju braću ne isključujući niti jednoga.

Kako se moj Otac u tome naslađivao, to možete zaključiti iz obećanja koje Mi je dao: za sve je udovoljeno i zadovoljeno pa i za najnezahvalnije obećao Mi je da Njegova Božanska providnost ne će biti uskraćena da udijeli potrebno za hranu i njihovo uzdržavanje ma kako veliki grješnici i nezahvalnici bili. Uistinu, vidite kako Otac provodi u djelo tu očinsku providnost dajući plodove zemlji i oblinu hranu u morima i oceanima. Prema svima se pokazuje ljubazni Otac i prema svojim velikim neprijateljima. Znaj, moja predraga zaručnice, da nisam zahvaljivao samo nakon što sam uzimao hranu, nego prije i poslije svakog odmora. Još ću vam govoriti o tim zahvaljivanjima i objasniti ću vam preostalo.

Dnevni raspored

Ujutro još prije nego svane, nakon što sam se neko vrijeme odmarao u svojoj ljudskoj naravi, zahvaljivao sam Ocu sa svom onom potrebnom zahvalnošću. Još više zahvaljivao sam Mu u ime sve svoje braće i sestara jer se udostojao sačuvati ih u protekloj noći oslobađajući ih od svakog zla i nenadane smrti, što je učinio da dođu do jutra zdravi i slobodni od svakog zla. Nakon što sam zahvalio Ocu za sve općenito, zahvaljivao sam na poseban način za one nezahvalnike koji nakon što ih je Bog obdario i sačuvao na životu, nisu se niti sjetili zahvaliti Mu, niti da podignu svoj duh prema nebu u jednom dobrom razmišljanju kao čin zahvalnosti. Nakon što sam zahvalio u ime pravednih duša koje su se sačuvale u milosti, molio sam oproštenje za sve grješne duše koje su Ga vrijeđale svojim grijesima, koji će Me vrijeđati u mojoj muci i smrti kako bi Božanskoj pravdi bilo udovoljeno za sve njihove grijehe.

Kušao sam bol zbog toga i gorko plakao. Tu bol sam prikazivao Ocu kao zadovoljštinu za njihove grijehe, zatim sam molio da se udostoji osloboditi sve duše tijekom tog dana od svakoga zla, poglavito od grijeha. Molio sam općenito, a zatim na poseban način za one koji su se probudili iz sna i idu na svoja svakodnevna zanimanja a da nisu molili Oca da ih sačuva i oslobodi od svakog zla. Otac se jako naslađivao u ovim mojim činima i neizrecivom ljubavlju ih primao i uvijek je bio spreman učiniti sve ono što sam Ga molio i nije odbacivao niti jednu stvar zbog ljubavi koju je imao prema Meni i zbog miline koju je u Meni nalazio. Isto sam činio navečer prije odmora. Molio sam Oca da se udostoji osloboditi duše od svakog zla u onoj noći, poglavito od grijeha.

Zahvaljivao sam Mu jer se udostojao osloboditi od zla tijekom dana na poseban način one duše koje su nezahvalne i to nisu činile. Kanio sam zadovoljiti u ime svih. Molio sam oproštenje za sve uvrjede koje su učinjene Bogu tijekom dana i sve sam ih vidio jednu po jednu i kušao neizrecivu muku i želio proliti krv kako bih zadovoljio Božanskoj pravdi. Budući da tada nisam mogao proliti krv, lijevao sam suze, pa ipak one su bile toliko vrijedne i drage Ocu. O koliko, sam se žalostio vidjevši trajne uvrjede koje su se bez ikakvog suzdržavanja događale i vrijeđale Oca! Osjećao sam gorčinu na početku dana misleći na svoga Oca koji će biti toliko vrijeđan od svojih stvorenja.

I kada je počinjala noć, vidjevši onu tamu znao sam da će to nekima biti prilika da vrijeđaju moga Oca još slobodnije nego inače. Molio sam Ga da se u onoj noći udostoji spriječiti one koji su već planirali vrijeđati Ga, ali istovremeno sam shvaćao da Otac nikome ne oduzima slobodnu volju. U ponoć sam slavio, zahvaljivao, blagoslivljao svoga Oca za sve one koji su u taj čas slavili i zahvaljivali Ocu. Ja sam za sve njih prikazivao ove pohvale. Molio sam ustrajno da se udostoji biti milosrdan u odnosu na njih, poglavito na one koji su Ga vrijeđali. Upravo za njih sam davao zadovoljštinu žalosteći se više ili manje prema težini grijeha koji su činili. Na ovaj način slično će se događati tijekom cijelog mog života, u svakom času čina i djelovanja zaslužujući za ljude, svoju braću. Vidjevši njihovu nezahvalnost prema Meni za toliko dobra koja sam im činio, kušao sam sve veću patnju.

Želja da prolije svoju krv

Nakon nekoliko dana što sam živio tako trpeći hladnoću, siromaštvo, želio sam, o draga moja zaručnice, sve one patnje pa i prolijevanje moje krvi koje će se dogoditi. Prikazivao sam ove želje svom Ocu i molio Ga da se udostoji primiti ove želje da više trpim kao zadovoljštinu za grijehe svoje braće, da udovoljim Božjoj pravdi za sve grijehe ljudi, poglavito onih koji bježe od trpljenja i traže užitak kada bi uistinu trebali prihvatiti patnju.

Još više prikazivao sam ove želje i za one koji su nevini pa ipak traže da Me nasljeduju po patnji. Molio sam Oca da im da jakost, milost da mogu ostvariti svoju želju da tako zadobiju spasenje mnogih duša. To je bilo jako po volji Ocu i On mi obeća, kao što to uistinu i čini, tako da ima mnogo nevinih duša koje se žaloste i traže patnju i više uživaju u svojoj patnji, nego grješnici u svojim nasladama. Uistinu, njima moj Otac daje posebne milosti snagom prošnje koju sam molio za njih i snagom svoga obećanja. Budući da sam imao želju više trpjeti, dolazili su trenutci i prigode kada je moja ljubljena Majka bila u tolikom siromaštvu sa svojim zaručnikom Josipom i bila je jako ožalošćena vidjevši moje velike patnje. Kušao sam zbog toga veliku žalost vidjevši te dvije nevine duše u tolikoj tjeskobi zbog Mene.

Tješio sam ih vedrinom svoga lica i ljubaznim osmjesima u odnosu na njih darujući i komunicirajući to njihovim srcima skupa sa jednom rajskom slašću zbog moje ljubazne prisutnosti i ljubavi koju imam prema njima. Molio sam Oca da se udostoji tješiti sve one duše koje će trpjeti Meni za ljubav. Prikazivao sam Mu sve one muke koje sam kušao zbog njihovih patnji i molio Ga da se udostoji zbog njihovih patnji pomoći i dati svoju milost onim dušama koje su primorane trpjeti zbog svoga siromaštava, na poseban način onima koji gube strpljenje koje je potrebno imati u tim prigodama te su u opasnosti da izgube zasluge zbog svojih patnji. Ove duše, ako ustraju u svojim patnjama, bit će dostojne zadobiti nebesko kraljevstvo. Nebeski Otac nije propuštao učiniti što sam Ga molio. Uistinu, vidi se da mnogi siromasi žive zadovoljno u svom siromaštvu više nego bogati u svom obilju. Ipak, gramzivi bogataši okusit će paklene muke zbog bijede siromaha.

Svakodnevni pohodi pastira

Svaki dan dolazili su oni jednostavni pastiri i sve više sam ispunjavao njihov duh novim milostima i krjepostima, davao im sve više svjetla po otajstvu moje ljudske naravi kojoj su se oni klanjali sa vjerom i ljubavi. Vidjevši njihovu ustrajnost, nisam propuštao moliti Oca da da krjeposti i svima onima koji dolaze k Meni s ljubavlju i vjerom jer su pozvani nasljedovati Me.

Molio sam da im da milost da nadvladaju sve nelagode i neudobnosti koje će im taj put nasljedovanja uzrokovati kao što je to bilo sa ovim dobrim pastirima koji se nisu obazirali na sebe i hladnoću, na poteškoće, na bilo koju zapreku, te su dolazili preda Me usprkos svih tih prepreka koje su imali na svom svetom putu. Kad se približio osmi dan mog boravka na zemlji, u Meni se sve više budila i rasla želja da prolijem svoju krv za braću kad sam već toliko plakao i trpio. Došlo je vrijeme koje sam toliko želio, vrijeme mog obrezanja, što ću vam objasniti u slijedećem poglavlju.

Poticaj zaručnici

Opominjem te, predraga zaručnice, da u svemu onome što sam dosada kazao budeš pažljiva jer želim da Me se nasljeduje poglavito u poniznosti, trpljenju i ljubavi prema bližnjemu i sjedinjenju s voljom Božjom. To je uistinu bila moja krjepost. Neka ti ona bude u srcu. Potrudi se da je zadobiješ i ne boj se poniženja pred svima vidjevši da je tvoj Bog boravio među životinjama u bijednim jaslicama, tako siromašan, tebi za ljubav. Promatraj uzvišenost svog Boga koji je u jednoj štalici i ti se ponizuj.