OVDJE POČINJE TEKST SLUŽBENICE BOŽJE

Drugo poglavlje: Što je činio Sin Božji u svojoj nutrini od prvog trenutka svoga rođenja do osmoga dana svog života

Kad je došlo vrijeme moga rođenja, trpio sam neizrecive muke vidjevši poteškoće koje je podnosila moja predraga Majka. Uistinu, Otac nebeski je odredio da se trebam roditi na tako siromašan način da nemam ni stana gdje bih se trebao prvi put pojaviti u svijetu. Za to je bila određena jedna ponizna štalica, zaklon za životinje, bez svega što je potrebno u sličnim prigodama.

Traženje mjesta za rođenje

Rado sam prihvatio ovo poniženje i krajnje siromaštvo kao i proglas cara Augusta koji je po dopuštenju moga Oca objavljen u vrijeme kada sam se trebao roditi. U toj prilici koja je bila tako ponižavajuća i koju je moja Majka toliko trpjela, činio sam sve one što ću vam sada reći. Kao prvo klanjao sam se Božanskim odredbama i rado sam se podlagao svemu što je Otac odredio za Mene, spreman vršiti Njegovu volju. U tome sam uživao jer je to bila Očeva volja. Ali koliko sam trpio u svojoj nutrini vidjevši svoju Majku i sv. Josipa kako idu tražeći neki zaklon i kako im je to odbijeno. Moja Majka, već umorna i ožalošćena od dugog puta, među svojim poznanicima nije našla nikoga tko bi se udostojao primiti je, pa niti najmanju okrjepu. Koliko mi je muka uzrokovala ova nezahvalnost, nije to teško razumjeti ljudskom umu.

Trpio sam zbog toga što čine za Mene, još više zbog toga što je to trpjela moja predraga Majka. U toj prigodi molio sam Oca i prikazivao Mu tu muku kao zadovoljštinu za sve nezahvalnosti koje su iskazivane mojoj braći kada Božanska dobrota kuca na vrata ljudskih srdaca i ne bude prihvaćena. Ljudi tada zbog tolike tvrdoće i nezahvalnosti to ne prihvaćaju i odbacuju i radije žele ugostiti paklenog neprijatelja, nego svog Stvoritelja. Molio sam Oca zbog one muke koju sam trpio s toliko predanja u Božansku volju, da se udostoji nastaviti tražiti gostoprimstvo u ljudskim srcima i da nikada to ne prestane činiti niti da ih ostavi dok Mu oni ne dopuste da potpuno uzme vlast i posjed njihovih srdaca. Ako bi oni nastavili odbacivati Ga i ne prihvaćati Njegov dolazak, molio sam da budu zbog toga kažnjeni manjom kaznom zbog svoje tvrdokornosti.

Molio sam da zaslužena kazna bude odgođena i ne bude njima uračunata u posljednjim trenutcima života, da se Bog tijekom cijelog života udostoji kucati na njihova srca kao što je moja Majka sa svetim Josipom, svojim zaručnikom, išla kucajući na tolika vrata u Betlehemu i nisu se umorili niti odustali dok se nije približio kraj dana. Stanovnici Betlehema nisu ih prihvatili i nisu im iskazali gostoprimstvo i bili su lišeni milosti primiti Mesiju niti su bili dostojni prihvatiti Ga u svoje kuće. Moj Otac je rado primio ovu prošnju i bio spreman učiniti sve što sam Ga molio da nikada ne napušta čovjeka iako je kriv za teške grijehe i uvijek mu govori u njegovom srcu: otvori se! Otac je spreman uvijek biti na vratima srca i govoriti:

«Na vratima sam, kucam.»

Dok je moja ljubljena Majka hodila okolo i tražila konačište, Ja sam bistrih očiju duše koja motri svu odbojnost i tvrdoću srca tih nezahvalnika sve to gledao. Moj Otac nije propuštao da nadahnjuje njihova srca da Mi iskažu gostoprimstvo, ali ta nadahnuća nisu bila prihvaćena od srdaca onih koji su bili zaokupljeni stvarima svijeta. Molio sam Oca da se udostoji oprostiti im toliku nezahvalnost i tvrdoću još više zbog toga jer nisu poznavali tajnu i skriveno otajstvo koje je tu bilo. Svidjela se Ocu moja prošnja i prihvati oprostiti njihovu neljubaznost i obeća da ću se roditi na njihovom teritoriju iako to nisu zaslužili. Zbog mojih prošnji ispunjena su Božja obećanja da ću se roditi među njima iako van naselja Betlehema.

Molitva prije rođenja

Kad je moja predraga Majka ušla u onu siromašnu štalicu, klanjala se i zahvaljivala nebeskom Ocu i slavila Ga za Njegove divne odredbe. Dok sam Ja, moja draga zaručnice, bio blizu rođenja i dolaska na svjetlo dana da ostavim tamu djevičanskog krila u tako bijednom siromaštvu vidjevši da sam odbačen od svih i trebam se roditi u bijednoj štalici, bio sam ožalošćen zbog nezahvalnosti svoga naroda i kazao Ocu prije rođenja:

«Evo, o moj predragi Oče, došlo je vrijeme mog rođenja. Molim te prije nego što izađem na svjetlo dana da Mi udostojiš dati dopuštenje da blagoslovim ovu svoju ljudsku dušu koju ste stvorili i sjedinili s Vječnom Riječju zbog Vaše velike slave da se pojavi u svijetu. Blagoslovi ovu moju ljudsku narav koju si Ti, Oče, htio stvoriti sa najčišćim kapljicama krvi moje predrage Majke po djelu Duha Svetoga. Ti si se udostojao sjediniti ovu Moju ljudsku narav sa Božanskom naravi i dao joj to boravište trajno i nerazdjeljivo. Blagoslovi sve one pokrete koje će činiti ova ljudska narav sjedinjena sa Riječju. Blagoslovi sve patnje koje će trpjeti, sva djela koja će činiti na Tvoju veću slavu i na spasenje ljudskog roda. Ispovijedam u Tvojoj prisutnosti o moj ljubljeni Oče, da ne želim niti jedan uzdah, niti jedan korak, niti reći jednu riječ, niti podići oči a da sve ne bude sukladno Tvom Božanskom dopuštenju i Tvojoj volji i na Tvoju veću slavu i čast. Vidite, o moj ljubljeni Oče, koje boravište je pripravljeno u svijetu za moje rođenje, vidiš nezahvalnost moje braće. Pa ipak molim Te, o moj predragi Oče, da im oprostiš ovu nezahvalnost i pripraviš im vječno blaženstvo kada se budu rađali od ovog smrtnog života na vječni život. Želim i kanim zaslužiti za njih ovo blaženstvo po svojoj muci i bolnoj smrti. Primi, o preljubljeni Oče, ovu ljubav i dobru volju koju imam prema svojoj braći. Blagoslivljajući Mene blagoslovi i sve one koji će Me nasljedovati i slijediti moj primjer. Oče, prema svima se pokaži pun ljubavi.»

 Blagoslov nebeskog Oca

Nakon što sam izmolio ovu molitvu, Otac Me blagoslovio na divan način. Ovaj blagoslov je bio potpuno drugačiji od onoga kada je Izak blagoslivljao svoga sina Jakova jer je taj blagoslov bio u vremenitim dobrima, dok Me moj nebeski Otac blagoslovio u zadobivanju vječnih dobara i duša moje braće. Ja sam doživio mržnju kao i Jakov koji je to doživio od brata Ezava jer su Me moja braća mrzila i progonila do smrti. Mnogo je Jakovu pomogao dar koji je poklonio svom bratu kako bi se s njim pomirio, a Meni ne će koristiti dar samoga sebe, dar iznad svakog dara da bih obratio hebrejski narod, braću uistinu tvrdokornu i nezahvalnu. Toliko će Me žalostiti ova tvrdoća i odbijanje! Ipak, bit će Mi na neko olakšanje vidjeti toliku moju braću među kojima mnogi ne će biti od izabranog naroda, da će se sa Mnom sjediniti, biti moji najbliži prijatelji, prihvatiti moju vjeru i nauk, te će Me slijediti na putu patnje i križa.

Molitva za Majku

Nakon što sam primio Očev blagoslov i shvatio Božanski pristanak na moj dolazak na svijet, molio sam Oca da se udostoji na neki način nadoknaditi mojoj ljubljenoj Majci za trpljenja koja sam zajedno s njom doživio u njenom krilu tijekom devet mjeseci. S mnogo ljubavi i dobrohotnosti prihvati Otac moju molitvu. Uznio je moju Majku na uzvišenu ekstazu te je učinio da Ona motri Božanstvo u svim Njegovim savršenstvima do te mjere da se njena duša bez posebne Božje milosti ne bi mogla vratiti u ovaj svijet osjetila. Ovo blaženo viđenje bilo je divno i duša moje Majke je bila ispunjena većim milostima i savršenstvom. Moj Otac joj je rekao da moli sve što želi zbog boravka koji je Meni dala, Njegovom ljubljenom i jedinom Sinu.

Marija se duboko ponizila i odgovorila da je sve što je u njoj čisti Božji dar i da joj se za to ne treba dati nikakva nagrada. Upravo zbog toga Božja velikodušnost se iskazala još velikodušnija u svojim milostima. Ona je željela toliko milosti i krjeposti da može savršeno nasljedovati Vječnu Riječ, svoga Sina koji je postao čovjekom, da trpi sve one muke koje će njen Sin trpjeti za spasenje svijeta. Molila je da joj se udijele krjeposti i postojanost u jakosti u svim onim udarcima mača bola koje će morati trpjeti kada joj bude probadao dušu i srce. U svemu se Bog udostojao naslađivati u ljubljenoj Majci, a Ona poniznom ljubavlju zahvaljivala je ponovno vječnom Ocu za tako veliku milost da je izabere za Majku svoga jedinorođenoga Sina. Zahvaljivala je Bogu što joj je udijelio milost boraveći u njenom krilu tijekom devet mjeseci i za sve milosti koje je primila kroz to vrijeme. Ponovno se potpuno prikazala Bogu i kazala da je spremna u svemu vršiti Njegovu Božansku volju i odredbe. Dobila je milost odgajati svog ljubljenog Sina sa toliko savršenstva koje to traži njena obaveza tj. da nikada ni u najmanjoj prigodi Mu ne bude uzrokom nelagode ili trpljenja. Sve se to jako dopalo mome Ocu.

Otajstveni san sv. Josipa

U istom trenutku kada je moja Majka bila u divnoj ekstazi sv. Josip je imao jedno iskustvo čudesnog sna. Bio je to divan otajstveni san u kome se duh uzdizao Bogu i motrio Božanska otajstva, posebno Otajstvo utjelovljenja. I za njega sam molio nebeskog Oca da mu nadoknadi za sve one napore koje je učinio kako bi uzdržavao moju Majku i Mene, posebno za tjeskobu koju je trpio, tjeskobu sumnje kod Marijine trudnoće, prečiste zaručnice, i zbog nelagoda koje je trpio na putovanjima, muke kada je vidio da je odbijen i da se mora skloniti u ovu siromašnu štalicu. Moj Otac je nagradio ovog svetog čovjeka dajući njegovoj duši Božanske slasti ispunjajući je uvijek iznova milostima i nebeskim darovima.

Isusovo rođenje

Dok je moja Majka uživala u Božanstvu, a otac Josip u Božanskim slastima i nebeskim utjehama, izašao sam na svjetlo dana, rodio se na divan način ostavljajući krilo svoje Majke, prečiste Djevice obogaćeno milostima. Kada sam izašao iz djevičanskog krila prije nego što su se povratili osjetilima moja Majka i Josip, Ja sam se klanjao nebeskom Ocu dubokim poklonom i ponovno Mu zahvalio i potpuno se Njemu prikazao. Zatim sam se ispružio po zemlji i počeo plakati.

Moj glas je prodro u srce Marijino i potakao njen izlazak i uzvišene ekstaze. Nakon što je primila Očinski blagoslov vratila se svojim osjetilima i prvo mi se poklonila. Slično je učinio i sv. Josip, njen zaručnik. Nije ljudski duh sposoban shvatiti koliko je bila velika radost koju su kušali u svojim dušama, posebno ono što je kušala moja ljubljena Majka koja je s toliko želje čekala moje rođenje, koliko čina klanjanja, čašćenja, prikazivanja, podložnosti Ona učini i koliko gorljivosti, ljubavi, velikodušnosti. Sve sam to prihvaćao i prikazivao svome Ocu, gledao svoju Majku tjelesnim očima, ali još više je srcem ljubio i naslađivao se u njoj.

Plač novorođenčeta

Predraga zaručnice, ležao sam na zemlji poništen i potpuno predan i lišen ljudske pomoći. Meni je to bila velika muka. Plakao sam vidjevši toliku bijedu i siromaštvo. Bilo mi je hladno i to sam jako osjećao pa ipak, iako sam bio tako malen sve sam to prikazivao svome Ocu skupa sa svojim suzama kao zadovoljštinu za grijehe cijelog ljudskog roda, na poseban način za one udobnosti koje su tolika moja braća sebi dopuštala, svome tijelu, ne dopuštajući da bi trpjeli bilo kakvu neudobnost ili lišenost u tijelu, pa i u onome što je površno i nepotrebno. Nakon što sam došao na svjetlo dana, klanjao sam se svom nebeskom Ocu, a ta moja klanjanja bila su Mu tako draga.

Klanjao sam se i u ime svoje braće, posebno onih koji su tada rođeni i nisu bili sposobni klanjati Mu se jer su bili još uvijek lišeni potpune upotrebe razuma. Zahvaljivao sam Bogu u njihovo ime jer oni to u svojoj dobi nisu sposobni sami učiniti. Moj Otac je sve to primio i rado prihvatio i svi su Mu se klanjali, zahvaljivali i častili Ga na taj način i ako bi ljudi umrli prije upotrebe razuma odmah nakon rođenja ili u ranoj dobi, umiru bez svoje odgovornosti i bez zlobe. Pa ipak moj Otac je već proslavljen od svih ovih po onome što sam Ja činio za njih a da nisam nikoga isključio iz toga. Slava koju sam Mu prikazao u ovim prvim trenutcima svoga života je dana u ime svih njih pa i ako će se neki kasnije pobuniti protiv Boga, ne će Mu više moći oduzeti te slave. Kad sam ležao na zemlji u tolikom siromaštvu, plakao sam neutješan, moja zaručnice, za sve grijehe svoje braće jer sam vidio da će mnogi obeščastiti i prezreti moga Oca. Vidio sam da će na Mene morati pasti svi bičevi kako bi se ublažila srdžba i bijes Očeva koja se pravedno podizala zbog zlobe ljudi. Govorio sam svom Ocu:

«Ljubljeni moj Oče, evo ovog mog tijela koje je došlo na svijet kako bi zadovoljilo Božjoj pravdi. Zbog toga daj da na Mene padnu bičevi Tvoje srdžbe koju imaš prema grješnicima. Evo spreman sam dati potpunu zadovoljštinu koju Tvoja pravda traži od Mene samo da se grješnici obrate i žive. Neka umrem u mukama samo da bi oni bili dostojni vječnog života s Vama u nebeskom Kraljevstvu, a Ja sam došao to za njih zaslužiti. Potvrdi, Oče moje, ove moje prošnje i prikazanja odredbama, i darovima milosti. Učini da se sva stvorenja koja imaju dobru volju Tebi obrate i vječno slave Tvoje milosrđe.»

Mom nebeskom Ocu se jako svidjela moja prošnja i rado ju je prihvatio obećavajući da će učiniti što sam molio.

U Marijinom zagrljaju

Tako ispružen na zemlji govorio sam srcu svoje ljubljene Majke i kazao:

«O predraga Majko, podigni Me sa zemlje i primi u svoje naručje jedinorođenog Sina Božjega, blagoslovljeni plod svoje utrobe. Motri Me, čuvaj Me kao zalog Božje ljubavi prema čovjeku. Drži Me kao zalog ljudskog otkupljenja. Hladnoću koju trpim neka pobijedi strahopoštovanje koje imaš u svojoj poniznosti da Me dodirneš. Neka tvoja majčinska ljubav pobijedi poštovanje i podložnost koju imaš prema Bogu koji je postao čovjekom. Prigrli Me na svoje majčinske grudi i ugrij me na plamenu koji gori u tvojim grudima jer ga je stvorio moj nebeski Otac još prije one materijalne vatre. Taj plamen tvojih grudi treba biti prvi koji će Me zagrijati. Pokrij me onim siromašnim povojima koje si s ljubavlju pripravila da Mi služe i zadrži Me u svom naručju jer Ja sâm već kušam muku zato što sam odijeljen od tebe.»

Koliko li se raspali želja moje ljubljene Majke da Me primi u svoje naručje, koliko je narasla njena ljubav po ovim nutarnjim glasovima! Tako nošena ljubavlju i poštovanjem nadvladala je strahopoštovanje koje je imala prema Meni kao svome Bogu i uzela Me u svoje naručje, privila Me na grudi kao svoga Sina. Ugrijao sam se na plamenu njene majčinske i djevičanske ljubavi više nego da je to bila neka naravna vatra i toplina. S koliko ljubavi i radosti u svom srcu Me primila u svoje naručje moja ljubljena Majka! Ovo možete zaključiti iz velike ljubavi koju je imala prema Meni kao svom Sinu i iz uzvišenog svjetla koje je imala da Me prepoznala kao svog pravog Boga.

«Našla sam ljubljenoga svoga srca i čvrsto ga zagrlila. Ne ću ga više ostaviti.»

Našla Me ne zato što bi me ikada izgubila, nego jer sam bio skriven u njenoj utrobi i nije Me mogla motriti i zagrliti na ljudski način. Kolike su tada bile profinjenosti, o moja predraga zaručnice, koje je Marijina majčinska ljubav iznašla prema Meni, svom dragom ljubljenom Sinu! Ja sam odgovarao ljubavlju na ljubav svoje Majke iako joj nikada nisam uskratio poštovanje koje je bilo utisnuto u njen duh kada Me gledala kao svog Boga. To je njoj bilo za pomoć da ne izdahne njena duša od tolikih slasti i utjeha.

Vidjela je u Meni ljupkost, ljubav i neusporedivo dostojanstvo koje ju je očaravalo i činilo da uzdiše od ljubavi. U isto vrijeme vidjela je ozbiljnost, uzvišenost i dostojanstvo vlastito jedinome Bogu. To je u Marijinoj duši imalo učinak strahopoštovanja, časti, straha Božjega i davalo mjeru njenoj ljubavi kako ne bi bila lišena ovog života kao što bi se to dogodilo iz ljubavi da te mjere nije bilo. Prikazivao sam Ocu svu ljubav svoje Majke koju je imala prema Meni i ljubav koje sam Ja imao prema njoj jer smo bili dvije osobe Bogu Ocu tako drage koje On rado prima i prihvaća. O kako je On to prihvaćao i u tome uživao! Govorio sam:

«Evo, o moj ljubljeni Oče, ove razmjene ljubavi i časti među nama. Činimo to na čast i Tvoju slavu i kao nadoknadu za one nezahvalnosti i nedostatke u ljubavi koje Ti iskazuju moja braća, posebno kao nadoknadu za ono kada kod ljudi između majke i djece nema ljubavi, nego dolazi čak do mržnje, tako da su odbojni i mrski jedno drugom umjesto da se ljube, što je na veliku Tvoju žalost koji si njihov ljubazni Otac.»

Sve je prihvaćao moj Otac.

Prikazivanje suza

Trebaš znati, o moja predraga zaručnice da sam jako dobro znao sve one čine i prikazanja koja će biti po volji mom Ocu i koje je želio od Mene. U svemu sam Mu nastojao udovoljiti na način da bude potpuno zadovoljan te da se zbog toga udostoji biti dobrohotan i očinski prihvatiti prošnje koje sam prikazivao za svoju braću. Sve što sam činio i djelovao činio sam za njih sa beskrajnom željom da ih vidim spašene i da budu sudionici mojih zasluga i otkupljenja. A zbog onih koji će ostati lišeni mojih zasluga, a Ja sam ih jasno vidio, kušao sam veliku muku i prikazivao Ocu sebe kao nadoknadu za njihovo odbijanje i tvrdokornost u kojima su ovi bijednici slijepo živjeli lišeni svjetla vjere i zbog toga isključeni iz otkupljena i lišeni mojih zasluga.

O kako sam plakao i žalostio se, moja predraga zaručnice, vidjevši tolike duše stvorene od mog Oca, koje sam i Ja ljubio i kojima sam želio istinsko dobro, došao na ovaj svijet da ih spasim, a one zbog svojih neokajanih grijeha ne će se okoristiti otkupljenjem i mojim zaslugama. Želio sam da se svaka od ovih duša sjedini sa Mnom i plače i ova želja je prožimala i srce moje ljubljene Majke te je i Ona plakala. Bilo mi jako milo vidjeti da se Ona sjedinjavala sa Mnom i plakala zbog tako velikih gubitaka. Prikazivao sam ove suze i patnju svome Ocu i molio Ga da daje sličan osjećaj svim izabranim dušama, poglavito onima koje su mogle činiti dobro nesretnim i slijepim dušama kako bi im se pomoglo da upoznaju istinskog Boga da ih privuče k sebi na svjetlo prave vjere i učini ih dionicima otkupljenja. To sam učinio da ne ostanu te duše lišene tog blaga zbog svojih nedostataka kada ih se pouči pravoj vjeri.

Prvi poljubac

Dok sam, moja predraga zaručnice, bio u krilu svoje ljubljene Majke, shvatio sam želju njenog srca da mi dade čisti poljubac kao svom ljubljenom Sinu. I Ja sam želio primiti taj poljubac puno više nego što je to predstavljeno u Svetom pismu o zaručnici u «Pjesmi nad pjesmama» tj. da može reći sa svom ljubavlju svog srca:

«Poljubi me poljupcima svojih usta.»

Puno više želio sam udovoljiti svojoj Majci i rado primiti taj iskaz ljubavi jednog tako čistog i nevinog stvorenja kao što je to bila Ona koju sam toliko ljubio, koja je bila toliko ljupka da sam to rado primio. Rado sam na to pristajao sa svom puninom utjehe što može shvatiti jedno tako dostojno stvorenje i pozvao sam prvi Majku da se približi svojim čistim usnama mome licu i poljubi me svetim poljupcem.

Taj zov sam učinio prožimajući u ljubavi njeno srce. Pošto je shvaćala moj nutarnji glas, odmah je prihvatila taj ljubazni zov, poljubila Me i Ja sam joj uzvratio s toliko ljubavi da je bila ispunjena novom milošću i učinio sam da kuša slast čistog poljupca. Osjećao sam veliku radost i slast zato što Me Ona poljubila. Ovaj prvi poljubac koji Mi je dala moja draga Majka Marija prikazao sam Ocu zajedno s onim što je Ona primala i sa svim utjehama duha koje sam dao da Ona iskusi u svojoj duši i koje je kušala i moja ljudska narav. Molio sam Oca da se zbog toga udostoji udijeliti često Božanske slasti nevinim dušama koje žele osjetiti Njegovu blagost i mole Ga s toliko želje. Molio sam Oca da bude prvi koji će ih poticati da Ga žele uistinu kao što reče po ustima kraljevskoga proroka:

«Dođite i vidite kako je dobar Gospodin.»

Svidje se jako Ocu ovo prikazanje i prošnja i On dobrohotno prihvati što sam molio na način da duše ljubavi mogu osjećati slast i blagost Božju jer će biti uslišane kao što to kušaju oni koji Boga žele.

Želja i gorčina

Ne trebate smatrati, draga zaručnice, da kušajući sa Majkom toliko radosti i blagosti u tom činu ljubavi kad smo se uzajamno poljubili da sam često sebi dopuštao te čine naslade i radosti. Naprotiv, redovito sam se lišavao tih stvari i svih koje su Me mogle utješiti. Često sam se htio odreći i ove majčinske ljubavi i nježnosti. Rijetko su među nama bili ti uzajamni čini razmjene ljubavi. Vidio bih goruću želju svoje Majke i u Meni je to poticalo veliku želju, ne samo da joj udovoljim, nego i da kušam tu slast njenih prečistih poljubaca. Ovu tako goruću želju sam mrtvio i lišavao je onoga što je željela iako je to bilo savršeno i sveto. Prikazivao sam ovo mrtvljenje koje mi je uzrokovalo veliku muku jer sam kao Bog sklon tješiti svoja stvorenja, a kao čovjek sklon primati od njih utjehu.

Prikazivao sam lišenost ove osjetne ljubavi, slasti i utjehe kao zadovoljštinu za mnoge teške grijehe kojima su stvorenja vrijeđala Boga. Kad se događao ovaj uzajamni čin ljubavi po poljupcu moje Majke, uvijek sam htio tako da mi prožme srce i poljubac Jude izdajnika i mnogi udarci i preziri koje ću morati primati na svoje Božansko lice. To sam činio kako bih doživljavao na umjeren način slast i utjehu u tim i sličnim činima. Marija je mislila na prezire koje ću doživjeti, a Ja sam mislio na nezahvalnosti onih koji će to činiti tako da je taj užitak zbog prečistog Marijinog poljupca bio popraćen i gorčinom zbog budućih patnji.