Iz pisama Marije Cecilije svome duhovnom vođi

Ovog jutra, nakon pričesti, osjetila sam kako mi je naš dragi sv. Josip držao ruku nad glavom u znak svoje ljubavi i zaštite. Zatim sam ga vidjela u uzvišenosti njegove slave na visokom prijestolju i reče mi:

            „Kćeri, koliko si na poseban način od Isusa, Marije i mene ljubljena. Isus te izabrao da svijetu objavi svoj nutarnji život, njegova sveta Majka i ja smo te izabrali da napišeš moj život. Kolika li će biti tvoja nagrada! I budi sigurna da ćeš sve napisati potpuno u skladu s istinom tako kako je uistinu bilo“

Ujutro na svetkovinu sv. Josipa ustala sam jako rano, htjela sam biti prva, prije i sakristanke i častiti Isusa zaručnika i tog velikog sveca. I u tome sam uspjela jer sam za to molila sv. Josipa. Nakon što sam pohodila Križni put i izmolila uobičajene molitve, molila sam  Isusa da mi za zaštitnika i zagovornika dadne slavnog sv. Josipa, kao što je i Njemu bio otac. Vidjela sam da me sveti prima s velikom ljubavlju  i stavljajući ruku na moju glavu mi reče:

„Štitit ću te uvijek i pomagati ti u svako vrijeme, poglavito kada budeš pisala o mom životu. A kao znak onoga što ti obećavam kušati ćeš jednu jako uzvišenu stvar u sakramentalnoj pričesti ovog jutra, obećavam da ću ti isprositi sve milosti koje ćeš tražiti za sebe i bližnje, ako one budu na slavu Božju i spasenje duša“.

Tada sam od njega molila neke milosti za sebe i bližnje te da mi obeća da će nam pomagati u času naše smrti… A Isus zaručnik u meni se učini prisutnim i držeći moju desnicu u svojoj reče mi:

„Marijo! Obećavam  ti samim sobom, da nikada ne ćeš izgubiti moju milost. Ovu sam ti milost danas udijelio po zaslugama sv. Josipa i njegovim molitvama. Razmisli samo kolika je to milost, i koliko se svetac založio za tebe“.

 

Danas, na svetkovinu slavnog sv. Josipa, našeg vođe i zagovornika, poslije pričesti, kao i obično, bila sam u duhu odvedena u nebo gdje sam pored prijestolja zaručnika Isusa vidjela Presvetu Majku a poslije nje slavnog sv. Josipa.  Čula sam da se o Gospi kaže: „Ne moli, nego zapovijeda“a o sv. Josipu: „Moli i zapovijeda“.

 

Ovog jutra, na svetkovinu sv. Josipa, u molitvi sam se našla u prisutnosti Isusa i Marije, molila sam Sveca da se udostoji primiti nas za svoju duhovnu djecu, pod njegovom zaštitom, moleći za sve vječno spasenje. Sv. Josip se obavezao da će to učiniti i prihvatio nas je kao svoju djecu.

Nakon pričesti Isus mi je pokazao sv. Josipa u njegovoj slavi. Tko bi ikada to mogao ispripovijedati. Nestaje mi daha. Bio je kao sunce, sav u svjetlosti, na viskom prijestolju vedar i radostan. Isus mi reče da ga molim ono za čim sam žudila. Obnovila sam prošnju koju sam bila iskazala u molitvi, puno sam molila za sebe koja sam najpotrebnija od svih i obećao mi je svoju pomoć i zaštitu a zatim mi je kazao:

„Kćeri, ne boj se! Budi sigurna jer si u dobrim rukama! Tvoj Zaručnik te posebno ljubi i uvjerava te da ćeš vidjeti ispunjenje njegovih obećanja. Tako si ljubljena od presvete Djevice; zato budi zadovoljna i sigurna, a u svojim potrebama dolazi k meni. U svojim sumnjama i nedoumicama dođi i bit ćeš utješena“!

 

Ove večeri nakon što ste Vi otputovali, otišla sam u kor na molitvu i molila sam sv. Josipa, kao što ste mi preporučili, da mi kaže nešto o vašem pravilu. Naišla sam na sveca koji je bio raspoloživ i rekao mi je:

„Sigurno da mu imam što reći. U prvom redu poruka koju mu šaljem jest da se trudi živjeti istinske krjeposti, da se u tome utvrđuje, neka nad time bdije sa svom brigom, jer su krjeposti potrebne za vječno spasenje, a u njima se sastoji savršenstvo, to jest, u poniznosti, ljubavi, blagosti, strpljenju, odvojenosti, odricanju od samovolje, nadvladavanju strasti, sebeljublja i preziru samoga sebe!“ Sve ovo mi je govorio s velikom gorljivošću i brigom.

Ovog jutra, na svetkovinu našeg slavnog sv. Josipa, nakon pričesti bila sam jako utješena od sveca. Dva tri dana mi je bilo loše, Isus zaručnik se povukao a ja sam bila u muci zbog svoje uobičajene nezahvalnosti prema Bogu i iz razloga što sam se vidjela tako zločestom. Nakon pričesti izgledalo mi je da vidim sveca u tolikoj slavi da to ne znam izreći. Tada sam mu kazala:

„O dragi moj sveče, smiluj mi se! Iskazao si mi čast i ja sam ti zahvalna a tvoja ljubav je tako velika! Ako sam loše napisala, kazni me ovdje, nemoj čekati da me kazniš gore“.

            Sv. Josip me slušao s toliko ljubavi i pažnje te mi je rekao:

O kćeri, ti si dobro pisala o meni! Gdje želiš svoju nagradu? Ako je želiš u nebu, već je ovdje pripravljena. Velika je. Ako je želiš u ovome svijetu, kaži što želiš?

            Rekla sam mu: „Ništa ne želim u ovome svijetu, moj dragi sveče! Sve sačuvaj za nebo. Ovdje želim samo da se ti zauzimaš za mene i mog duhovnog oca, da nam izmoliš  milost bliskosti u razgovoru s Isusom i Marijom te da nam pomažeš skupa s Isusom i Marijom u času smrti“.

            Svetac mi reče: „Rado ću se založiti i izmoliti ti ono što želiš. Ali znaj, da bi blisko razgovarala s Isusom i Marijom, treba biti zatvoren vrt i zapečaćeni izvor da bi se Isus naslađivao na njegovim ljiljanima. Budi zapečaćeni studenac tako da svi tvoji osjećaji, ljubav i želje koji trajno kao iz izvora izviru, budu za Isusa, da svijet i stvorenja u njima nemaju nimalo udjela. Budi zatvoren vrt da ti cvjetovi krjeposti  ne budu ni od koga ukradeni i da u nj ne uđu đavao i svijet, nego da ti cvjetovi budu potpuno Isusovi. Tako ćeš blisko razgovarati s Isusom i Marijom.

            Zatim mi je ponovno kazivao: „Uvjeravam te da ću se založiti za milost koju želiš. Danas sam već udijelio mnoge milosti onima koji su mi pobožni, iako ih oni ne poznaju, a i tebi sami ih udijelio“.

                                                                       Benediktinke od Presvetog Sakramenta

Mali rječnik teoloških pojmova kako bi se bolje shvatio nauk službenice Božje

           

(sažetak nekih najvažnijih pojmova iz talijanskog izdanja)

 Kristova duša: „Sveti Ćiril Aleksandrijski i Treći sveopći sabor sabran u Efezu 431. godine ispovjedili su da se “Riječ utjelovila, sjedinivši hipostatski sa sobom tijelo oduhovljeno razumnom dušom”. Kristovo čovještvo nema drugoga subjekta nego Božansku osobu Sina Božjega, koja ga je, u trenutku njegova začeća, uzela i učinila svojim… Budući da je u otajstvenom sjedinjenju Utjelovljenja “ljudska narav bila uzeta, a ne uništena”,Crkva je tijekom stoljeća bila dovedena da ispovjedi punu stvarnost Kristove ljudske duše, sa njezinim djelovanjima razuma i volje, i Kristovog ljudskog tijela.

Ali usporedo morala je s vremena na vrijeme podsjećati da je Kristova ljudska narav vlastita Božanskoj Osobi Sina Božjega koja ju je uzela. Sve što On jest i što čini u njoj proizlazi iz “Jednog od Trojstva”. Sin Božji, dakle, priopćuje svome čovještvu svoj osobni način postojanja u Trojstvu. Prema tome, u svojoj duši i u svome tijelu, Krist ljudski izražava Božansko ponašanje Trojstva: Sin Božji (…) radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio je ljudskim srcem. Rođen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu“. (Katekizam Katoličke Crkve 466 i 470).

 

Kristova spoznaja: „Ljudska duša koju je Sin Božji uzeo posjeduje pravu ljudsku spoznaju. Kao takva, ova nije mogla po sebi biti neograničena: događala se u povijesnim uvjetima svoga postojanja u prostoru i vremenu. Zato je Sin Božji, postavši čovjekom, mogao pristati da “raste u mudrosti, dobi i milosti” (Lk 2,52) i morao se zanimati za ono sto se u ljudskom stanju može dokučiti samo iskustvom. To bijaše posve u skladu sa stvarnošću njegovog svojevoljnog poniženja kad je uzeo “lik sluge” (Fil 2,7).

Ali u isto vrijeme, ta uistinu ljudska spoznaja Sina Božjega izražavala je Božanski život njegove Osobe.”Ljudska narav Sina Božjega, ne od sebe nego po svom ujedinjenju s Riječju, spoznavala je i očitovala u Kristovoj Osobi sve ono što dolikuje Bogu”. Tu je u prvom redu prisna i neposredna spoznaja koju utjelovljeni Sin Božji ima o svome Ocu. Sin je Božji i u svom ljudskom spoznanju očitovao Božansku pronicavost koju je imao o tajnim mislima ljudskih srdaca“. (Katekizam Katoličke Crkve 472 i 473).

Spoznaja Blažene Djevice Marije: Baij uzvisuje Marijinu spoznaju iznad one svih drugih stvorova zbog posebnog sjedinjenja s Bogom, pa ipak prikazuje Gospu i kao onu koja traži objašnjenja od Isusa kako bi rasla u znanju koje ima (usp. III, 2). Kod Baij se ne nailazi na spominjanje Marijine „noći vjere“ koja je tipična za današnji govor. Baij inzistira na Marijinom proročkom duhu i na marijanskom naslovu „Majka mudrosti“ (usp. III,4)

Užitak i patnja Isusa Krista u Marijinom krilu: Baij je na poseban način, kao i sva francuska i talijanska škola duhovnosti sedamnaestog i osamnaestog stoljeća, privučena otajstvom Utjelovljenja Sina Božjega i njegovim poništenjem nadahnjujući se na apostolu Pavlu (usp. Fil 2,5-8). Baij izražava to Kristovo stanje sluge još od majčine utrobe u kojem On kuša muke i naslade (usp I,1). Muke kako bi naglasila da već od začeća Isus uzima na sebe grijeh svijeta. A kada službenica Božja motri Isusa kao Onoga koji je po volji Očevoj u Marijinu bezgrješnom krilu, onda opisuje njegovu radost. Ove dvije stvarnosti se ne smiju zaboraviti ako se točno želi shvatiti mistično i simboličko viđenje ovog otajstva Isusova života kako ga izlaže službenica Božja.

Židovi: U spisu se nalaze i tvrdnje o suprotstavljanju Židovima, ali to se ne treba shvatiti u smislu suprotstavljanja cijelom narodu koji se ne može ni na koji način u cijelosti smatrati odgovornim za Isusovu smrt (usp. KKC 598), nego to treba shvatiti u smislu pojma koji mu daje sv. Ivan apostol u evanđelju, to jest oni pobjednici koji postaju simbol zatvaranja pred tajnom Isusova nauka i Osobe te kao takvi ostaju zaslijepljeni. Zbog toga ćemo u prijevodu koristiti pojam neki Židovi.

Napomena prevoditelja o tome kako treba shvatiti mistični nauk Cecilije Baiji

Službenica Božja časna sestra Marija Cecilija Baij OSB izlaže nauk u prvom licu, to jest kao da sam Isus izlaže svoj nutarnji život. Treba odmah napomenuti da je više mističnih i svetačkih djela pisano u tom obliku. Dosta je spomenuti djela sv. Katarine Sijenske i sv. Gertrude velike. Isto tako napominjemo našem čitatelju da iskustva koja sveci i mističari opisuju su duboko označena vremenom u kome su pisana, kulturom, teološkom i duhovnom naobrazbom samih autora, ambijentom i njihovim staležom te u biti mistična iskustva govore jako puno o samoj osobi koja ih doživljava i piše. U biti ona su odraz proživljavanja duhovnog iskustva svojih autora i kao takva se trebaju shvatiti. Tako i knjiga Nutarnji život Isusa Krista je izraz mističnog iskustva jedne kontemplativne časne sestre osamnaestog stoljeća u Italiji, ali i kao takvo  u sebi sadrži elemente duhovnog nauka koji ima trajnu vrijednost te može biti poticajan i danas.

Miljenko Sušac s.m.m. – misionar monfortanac