Nutarnji mir (šesti dio)

Kako se ne obeshrabriti u padovima

    Ako nekada padneš u neki grijeh ili nemarnost, u riječima ili djelima, na primjer uznemirujući se zbog onoga što ti se događa, ili mrmljajući, ili čuvši mrmljanje posvađaš se, ili te zadesi neki pokret nestrpljenja ili radoznalosti ili sumnjičenja u odnosu na druge, ili ako padneš na neki drugi način jedanput ili više puta molim te nemoj se obeshrabriti. Primoravaš se tako misliti na prošlost žalosteći se i padaš u depresiju u sebi.

U ovim slučajevima si napastovan vjerovati da nećeš nikada moći izići iz sličnih slabosti, ili da su tvoja ne savršenstva uzroci svemu ili tvoja slaba odluka. Drugi puta će ti izgledati da tvoj put nije uistinu put u Duhu na putu Gospodnjem. S tisuću drugih strahova mogao bi otežati svoju dušu i pasti u depresiju. Neposredna posljedica je da se sramiš pred Bogom i ne vježbaš se živjeti u njegovoj prisutnosti ili si bez povjerenja kao u potpunom nedostatku vjere u njega.

Izaberi kao lijek, gubljenje vremena razmišljajući o tim stvarima ispitujući do najmanjih sitnica kada si potpuno pristao na ove misli koliko si vremena pristajao na te misli, ako si pristajao jesi li to uistinu želio ili ne, jesi li  dao mjesta tom osjećaju ili si ga odmah odagnao. Shvaćaš dobro da koliko više tako misliš to manje razumiješ jer nećeš tako naći dobar i pravi put.

Na taj način  raste ti nutarnja smutnja i nemir. Uhvati te zabrinutost i krivi mučni strah u odnosu na sakrament ispovjedi. Kada, nakon što si izgubio toliko vremena, uspiješ se ispovjediti, ne dođeš do mira u strahu da nisi sve kazao.

Tako život postane muka i ogorčenost  s malo duhovnih plodova. Pazi sve to se rađa zbog toga što se ne želi prihvatiti vlastita prirodna krhkost i ne poznaje se način kako se odnositi prema Gospodinu. Upravo kada duša padne u ove slabosti ili bilo koje druge, više od svega koristi ponizno u ljubavi okrenuti srce Gospodinu nego gristi nezadovoljstvo i žalost zbog grijeha, prisiljavajući se trajne ispite savjesti, pogotovu za lake grijehe. Jer samo jedan stvar treba nam biti jasna; u ove lake pogreške pada duša koja se trudi na duhovnome putu. Da, kazao sam samo osobe koje se trude duhovno rasti i već su se udaljile od teških grijeha.

Onima koji su živjeli bez duhove stege, stalno vrijeđajući Gospodina, treba druga vrsta nagovora. Lijek koji ovdje predlažem nije za njih. Oni trebaju oplakivati svoje grijehe, odmjeriti težinu i ispovjediti ih, jer zbog njihovih grijeha i nemarnosti ne trebaju biti lišeni sredstava potrebnih za njihovo spasenje.

Vratiti ću se govoriti o onom miru u kojem treba uvijek ostati onaj koji služi Bogu, tvrdim još i više. Ovo obraćenje srca i života, da bi bila prožeta punim povjerenjem u Boga, ne odnosi se samo na lagane grijehe, svakodnevne slabosti nego i na grijehe teže od uobičajenih. Ako ponekad Gospodin dopusti da padneš u neki grijeh, i to se događa duže vrijeme u određenim periodima, pa i da su grijesi uzrokovani ne samo slabošću nego i zlobom, nikada i nikada ne bi trebao prestati imati povjerenja u Boga i njegovo milosrđe. Znaj da kajanje srca u kojemu vlada uznemirenost i skrupuloznost neće nikada dovesti dušu tamo gdje Bog hoće, jer Bog hoće da slobodno od svega bude ljupko povjerenje koje je utvrđeno od njegove beskrajne dobrote i milosrđa.

Upravo ovo je krajnje važno i potrebno za osobe koje ne samo da žele samo izići iz njihove bijedne grešnosti, nego i snažno rasti u ljubavi i sjediniti se s Bogom po vršenju kreposti. Mnoge duhovne osobe ne uspijevaju ovo razumjeti. I zbog tog razloga žive stegnuta srca, žalosna i puna nepovjerenja.

I to je razlog koji ih sprječava da pođu naprijed i  postanu sposobni za primanje većih milosti koje Bog malo pomalo za njih pripravlja. Često žive uistinu bijednim životom. Sažalijevati ih njima ništa ne koristi jer žive okrenute same sebi, svojim umišljanjima bez da prihvate pravu i spasenjsku istinu koja vodi na kraljevski put kršćanskog života, solidnih kreposti, i koja vodi do onoga mira koji nam je sam Isus ostavio u baštinu (usp. Iv 15,27).

Ove osobe koje često padaju u neki nemir zbog sumnje njihove svijesti trebaju pitati savjet duhovnog vođe ili neke osobe duhovno prokušane. Radi se zatim da treba slijediti dobivene savjete i potpuno se smiriti.

Smiriti se i hoditi

Svaki put kada vidiš da si pao u neku manju ili veću manu, pa bilo to i četiri tisuće puta na dan, nemoj se uznemirivati. Ne dopusti da te zahvati nemirna gorčina i ne zadržavaj se predugo u srditom pogledu na sebe samoga. Radije čim si postao svjestan onoga što si učinio, gledaj na tvoju krhkost poniznim očima, i zatim odmah se obrati Bogu s ljubavlju punom povjerenja.

Možeš mu kazati: «Gospodine činio sam po onome što jesam, od mene ne možeš očekivati drugo do li ove mane. Znam da ne bih ostao samo na ovima, da me ne podupire tvoja dobrota koja me nikada ne napušta. Zahvaljujem ti za mane od kojih si me oslobodio. Kajem se za ono što sam učinio propuštajući odgovoriti na tvoje milosti. Oprosti  mi i udijeli mi milost da te više nikad ne vrijeđam te da me ništa, ama baš ništa ne odijeli od tebe, a ja ti želim služiti i slušati te uvijek».

Nakon što si ovo kazao ne gubi vrijeme u bilo kojem nemiru. Tako bi smatrao i držao Isusa nesposobnim da ti oprosti? Radije u velikom povjerenju i dubokom miru idi naprijed nastavljajući svoj duhovni put kao da nisi pao u bilo kakav nedostatak. Pazi ne trebaš se tako ponašati samo jedanput, nego sto puta ako treba, i svaki put s istim povjerenjem i mirom u duhu, zadnji put kao i prvi. Budi siguran da tako se ponašajući slaviti ćeš Božju dobrotu upravo jer si dužan imati veliku ideju o njemu, njegovoj dobroti, milosrđu, koji su beskrajno veći nego ti to možeš i zamisliti.

Tako ćeš vidjeti da neće trpjeti tvoj duhovni rast, ustrajnost i kročiti ćeš naprijed bez gubljenja vremena i plodova. Između ostalog čineći tako, možeš malo pomalo prestati griješiti i padati u mane u koje najčešće padaš. Uistinu za tvoju je korist odmah ustati potpuno svjesnim činom iz tvog bijednog stanja, i duboko se poniziti pred Bogom koji ti dopušta istovremeno ispovjediti vjeru u njegovo milosrđe. Tako ćeš ga uvijek sve više ljubiti i slaviti. I živjeti ćeš.

Dogoditi će se da isti pad, s Božjom pomoći, će te uzdići na viši stupanj duhovnog života od onoga s kojega si pao. Podrazumijeva se da će se sve to dogoditi ako budeš imao čistu nakanu služiti se time za dobro.

Evo dakle, pokazujem  put kojim bi trebale hoditi osobe koje su često nemirne i u mukama. Tako bi upoznale svoju veliku sljepoću i odbacili je,  jer je samo na štetu i gubljenje vremena. Dobro drži do ovog nauka. On je jedan od ključeva koje srce ima da dođe do mira, otvarajući se velikom blagu duhovnosti koje Bog hoće uliti u njega obogaćujući ga u kratkom vremenu.